Nekultura je skuplja od kulture!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U cijelom svijetu kazališni djelatnici i zaljubljenici u kazališnu umjetnost danas obilježavaju 27. ožujka, Međunarodni dan kazališta. To je prilika da se skrene pažnja na značaj ovog segmenta čovjekovog djelovanja prisutnog od samih korijena ljudske civilizacije, ali i ukaže na eventualno težak položaj kulturnih i kazališnih djelatnika u svijetu.

I u BiH se ovaj dan obilježava na različite načine, kada kazališne kuće u tu čast uglavnom pripreme različite predstave, premijerne ili reprizne, iako je bh. kazališna scena oslonjena na krhke temelje kulture koja se u velikoj mjeri urušava.
Stoga bh. kulturni djelatnici imaju gotovo isto viđenje ovog dana - potrebno ga je obilježiti, ali prvenstveno ukazati na sve veće potiranje kulture iz bh. miljea, uglavnom rezanjem proračuna, ali i na druge načine.

Umjetnički direktor Teatra kabare Tuzla Vlado Kerošević smatra da razloga za obilježavanje ovog dana apsolutno ima. To je, ističe on za Agenciju Fena, Svjetski dan teatra i jedini dan u godini kada kazališni djelatnici, umjetnici i oni koji prate kazalište iz drugih umjetničkih disciplina kao što su likovna i muzička umjetnost, pa čak i oni koji opslužuju kazalište - "ljudi iz sjene", imaju razloga da ga obilježe kao jedan dan u godini koji je ustvari njihov.

''No, kazalište i kazališna umjetnost je potpuno marginalizirana u bh. društvu i smatram da je to dovedeno do najniže moguće tačke. Ali naravno, uvijek može biti još gore. Nažalost, oni koji odlučuju o sudbini kulture u BiH i umjetnosti kao njenog sofisticiranog oblika misle da je kultura trošak i imaju taj kod čipiran u svojim razmišljanjima. Sve dok ne počnu da vjeruju da je kultura investicija od posebnog društvenog interesa, sve dotle će ova država i društvo kaskati i zaostajati, i ići ćemo velikim koracima prema kamenom dobu, a budućnost možemo zaboraviti'', naglasio je on.

Kerošević posebno podvlači dobre umjetničke i kadrovske potencijale bh. kazališta koji, ukoliko bi ih osnivači, odnosno instance vlasti koje ih financiraju, kvalitetnije pomogli i na međunarodnom planu mogli imati mnogo značajnije uspjehe.

''Oni kojima je kultura skupa sigurno nemaju svijest o tome koliko je skupa nekultura. Dakle, oni koji rade protiv kulture, rade u korist nekulture. Naravno da će to ostaviti dalekosežne, teške, duboke i intenzivne posljedice na sadašnje mlade koji se u ovom trenutku nalaze u nekakvom sustavu obrazovanja i odgoja, pa i akademskog angažmana, a da ne govorimo o generacijama koje tek trebaju da dođu. Svaki milimetar unazad kada je kultura u pitanju, to su milje u korist nekulture'', mišljenja je Kerošević.

Redatelj Sulejman Kupusović ističe za Fenu da dokle god ima tvrdoglavih glava poput njegove i nekolicine ljudi koji će u kazalištu tražiti sebe i istinsku potrebu da nešto kažu, kazalište će opstati. Međutim, smatra da ukoliko kazalište bude ovisio od "političkih hoštaplera", ali i ljudi iz kulture koji su se uvukli u strukture vlasti i manipuliraju kazlištem, onda zaista kazalište nema spasa i sve će vrlo brzo završiti kao što je završio i Zemaljski muzej BiH s daskama u vratima.

''U vrijeme socijalizma su se od Tita do ministara i predsjednika komiteta svi utrkivali tko će se pojaviti na premijeri, ženili su se s glumicama i balerinama, jer su smatrali da su kultura i umjetnost uopće vrlo važna stvar. Međutim, sada imamo cijelu galeriju političara, sasvim svejedno koje stranke, kojima je vrhunska muzika neka pjevaljka na jedno uho, a druga pjevaljka na drugo uho, uz šator i taj mentalitet. Ako oni, kao tobožnji lideri ovoga naroda, pokazuju da im je kultura najmanje važna stvar na svijetu, onda je jasno kakva nam sudbina predstoji'', kazao je.

Kupusović navodi i primjer situaciju da se pored zgrade institucija BiH u kojoj je najmanja plaća zaposlenika sedam ili osam tisuća KM i u kojoj "rade razne spodobe koje ruše ovu zemlju", nalazi zatvorena zgrada Zemaljskog muzeja BiH na koju više nitko ne obraća pažnju "kao na tursko groblje''.

''Moja predstava "Show must go on", kojom će biti obilježen ovaj dan, samo je jedan naš vapaj i prkos da pokažemo da ćemo do zadnjeg trenutka i do zadnje kapi krvi vjerovati da je ovo što radimo važno, da ćemo igrati predstave pa makar nam gasili svjetlo, ne davali plate, šikanirali nas ili pretvarali kazališta u svoje političke govornice, slali svoje nesposobne kadrove, pa ćemo vidjeti tko će izdržati. Na njihovu sramotu, a na naš prkos'', zaključio je on.

I redatelj te direktor East West Centra Haris Pašović mišljenja je da BiH ima razloga obilježavati Međunarodni dan kazališta zato što publika sve više dolazi u kazalište, što ocjenjuje fascinantnim, usprkos svim drugim izazovima koje publika, uz nove medije, danas ima.

''S druge strane, ne bismo imali razloga da slavimo kada su u pitanju proračuni za kulturu i posebno za kazalište, jer svake godine su sve manji. Usprkos činjenici da imamo strašno dobre umjetnike, te da punimo sale i u BiH i van nje, sve više se smanjuje proračun iako je kultura najmanja investicija s najvećim rezultatom'', naglasio je on.

Pašović podvlači da u tom kontekstu East West Centar nastavlja međunarodnu aktivnost budući da je to kazalište s najviše međunarodnih kontakata ne samo u BiH već i u bivšoj Jugoslaviji, i koji također vrlo često igra predstave u regiji.