Razgovor za Bljesak

Dado Milas: Samo sekularizirani pojedinac može potaknuti neke društvene promjene

Kultura / Flash | 25. 11. 2016. u 08:59 I. Kraljević

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iako bi se moglo reći kako ga je otvorena i javna kritika naših društveno-političkih prilika odmaknula od Mostara, svoje Hercegovine, Dado Milas nije ustuknuo od svojih stajališta i želje za promjenom društva kojem pripada.

Kao doktorand iz područja pastoralne teologije na Sveučilištu u Grazu u potpunosti se posvetio svome obrazovnog usavršavanju kako bi se, što nerijetko ponavlja, u konačnici vratio i svoje znanje uložio u svoj Mostar.

Za njega će reći kako je rodni grad koji ga nevjerojatno živcira, ali kojeg opet nevjerojatno voli i kojem se uvijek rado vraća.

Dakle, Milas danas sebe vidi kao neku vrstu modernog „beskućnika“. U Mostaru je živio i radio i tu se najviše osjeća kao kod kuće, iako već više od dvije godine nova jutra dočekuje u sedamsto kilometara udaljenom Grazu.

Nikakva neodobravanja pojedinaca unutar zajednice kojoj (je) pripada(o) nisu mogla zatrti tu ljubav i osjećaj pripadnosti hercegovačkom podneblju. Zapravo, on ovdje maksimalno pripada, samo je njegova vizija Hercegovine vidno drugačija od uvriježenog stava većine njegovih zemljaka.

Upravo je zato, kako kaže u razgovoru za Bljesak.info, za svoj prvi nastup na hrvatskom jeziku u posljednje dvije godine nakon odlaska iz Mostara, odabrao baš temu „Europa, sekularizacija i 'europska' Bosna i Hercegovina“.

U srijedu je u prepunom amfiteatru na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru o spomenutoj temi izlagao kao gost-predavač na kolegiju „Multikulturalnost u socijalnom radu“ kojeg izvodi izvanredni profesor dr. Mile Lasić.

Sekularizacija je racionalni proces

„Prije svega smatram kako se tema odlično uklopila u kolegij prof. Lasića o multikulturalnosti. Jer, teško je govoriti o multikulturalnosti, ako smo neprestano izloženi monokulturalnosti, čega smo svjedoci u Hercegovini. Društvena stvarnost se mladim ljudima u Bosni i Hercegovini prikazuje izrazito jednostrano i defetistički i upravo zbog toga je potrebno pružati drugačije perspektive. To nikad nikoga nije ubilo“, rekao je  Dado.

Ako gledamo čisto sociološki, sekularizacija je proces kojim religija gubi svoj često dominantan utjecaj u raznim dijelovima društvenog života. No, Milas će reći kako na sekularizaciju moramo gledati i s njezine praktične strane, jer se „nijedno europsko (pa čak i svjetsko) društvo nije razvilo u civilizirano i zdravo društvo bez neizostavnog procesa sekularizacije“. Zato je, dodaje, skeptičan da bi se Bosna i Hercegovina, bez prijeko potrebnog procesa sekularizacije, mogla razviti u toliko opjevano normalno i stabilno društvo.

Problem istoga vidi i u crkvenim krugovima, njezinoj „teologiji“ zatvorenosti i njezinom autoritetu nepogrešivosti. Napose ako se prihvati činjenica kako se skoro nijedan naš crkveni i(li) procrkveni medij u svojim člancima ne izražava pozitivno o sekularizaciji.

„Zašto je to tako? Ovo pitanje svakako treba uputiti urednicima tih crkvenih i(li) procrkvenih medija. No, čini mi se kako odgovor leži u uvjerljivoj dominaciji „teologije“ zatvorenosti i isključivosti, te autoriteta nepogrešivosti. Sekularizacija, sama po sebi, nije politički isprovociran nego racionalni proces svakog iole otvorenog ljudskog bića koje se ne boji dovesti u pitanje dotadašnje norme, osloboditi se mitskog razmišljanja i mrtvih utopija i konačno otvoriti i sebe i društvo nekim novim vjetrovima, koji ne moraju nužno biti negativni i opasni. Jer, ako ćemo iskreno, i kršćanstvo je u svojim počecima bilo tretirano kao nešto opasno i negativno“, ističe ovaj 30-godišnji doktorand.

Sekularizacija ubija mrtvo kršćanstvo

U procesu sekularizacije zalaže se za „plodnu kritičku suradnju crkve i društva“. No, reći će, tak stav nije samo njegovo zalaganje nego uspješan recept svakog civiliziranog društva, a „civilizirano društvo“ je sintagma koju ni uz pomoć trikova ne možemo primijeniti na Bosnu i Hercegovinu.

„Riječ je o suradnji dva slobodna faktora, pri čemu se prvi ne miješa u poslove drugog i obrnuto. Ukoliko jedan dominira, drugi će ispaštati i cijelo će društvo trpjeti nepotrebne posljedice“, dodaje Milas.

Razloge velike zatvorenosti i otklona prema sekularizaciji u crkvi i društvu, iako ne postoje jednostavni odgovori, vidi u neopravdanom strahu od promjene.

„Crkva je zbog povijesnog opreza postala izrazito konzervativna i zanimljivo je da se ona time ponosi i sebe neopravdano smatra „predziđem“ pravog katolicizma. Konzervativni mentalitet uvijek strahuje bilo kakvog oblika promjene. Smatra je suvišnim i opasnim za vlastitu egzistenciju“, ističe Milas i dodaje kako je sekularizacija dobra jer ubija mrtvo kršćanstvo, onaj oblik religioznosti koji je na aparatima i koji živi od folklora i tradicije i upravo u tradiciji pronalazi svoj jedini izvor.

„Sekularizacija se, određenim dijelom, očituje u opadanju broja onih koji se nazivaju vjernicima. No, bilo bi pogrešno zaključiti da su ti ljudi zapravo napustili kršćanstvo i Katoličku crkvu, jer mu zapravo nikad nisu ni pripadali, nego im je jednostavno bila uskraćena sloboda da to iskažu. Sekularizacija, dakle, ne ubija kršćanstvo, nego ga pročišćava od onih koji ga glume, a tim ljudima istovremeno daje mogućnost da slobodno i bez ikakve prisile ili odbiju ili prihvate kršćanstvo i Crkvu. Sekularizacija nudi europskom društvu upravo ono što je temelj samog kršćanstva i evanđelja, a to je mogućnost izbora. Ništa više i ništa manje od toga“, jasan je stav 30-godišnjeg Milasa kojeg je šira javnost upoznala kao mladog hercegovačkog franjevca koji je početkom jeseni 2012. u Mostaru pokrenuo zanimljive tjedne susrete za mlade pod geslom 'Mladi katolici – sila koja (treba) mijenja(ti) svijet!'.

Sve se može dovesti u pitanje

Iako ćemo za religiju reći kako se radi o individualnoj stvari svakog pojedinca, sekularizacija je drugačije prirode. Ona je za Milasa istovremeno i individualna i kolektivna stvar.

„Smatram kako jedino sekularizirani pojedinac može potaknuti neke društvene promjene. U ovoj individualnoj sferi procesa sekularizacije svatko je pozvan postaviti sebi pitanje: jesam li ja još uvijek kršćanin ili to glumim i sebi i drugima? Talijanski filozof Vattimo smatra npr. da mi samo vjerujemo da vjerujemo, a da zapravo više uopće ne vjerujemo u temelje kršćanstva. No, ne bih ovo vezao samo za religiju. Budući da smo mi danas previše toga sakralizirali i postavili na dogmatsku razinu, počevši od same religije, kulture, politike, pa čak i sporta, sekularizacija se zapravo sastoji od intimnog preispitivanja vlastitih uvjerenja i pitanje „Je li to stvarno tako?“. Jer, ne postoji ništa što se ne bi moglo dovesti u pitanje, pa čak i ovo što ja govorim, što je zapravo fantastična stvar i za razvoj nas samih i za razvoj našeg društva u cjelini“, tvrdi Milas.

Upravo zato vjeruje i u sekularizaciju u ovakvoj Bosni i Hercegovini. No, preduvjet je, kaže, da se oslobodimo od straha pred „svetim kravama“. Sintagmu „svete krave“ koristi za sve one naše stvarnosti koje smo bezrazložno i nepotrebno sakralizirali i prestali kritički promatrati.

„Iako smo nakon raspada bivše Jugoslavije pomislili da smo konačno dobili ono što smo desetljećima željeli, činjenica je da smo samo zamijenili jedan režim onim drugim, u kojem se mnoge stvari uopće ne smiju dovesti u pitanje. Počevši od društvene šutnje po pitanju kriminala, naših pogrešnih navika, činjenice da se u svim važnijim institucijama favoriziraju glupi, neuki i poslušni, pa da dalje ne nabrajamo. U takvoj je situaciji od ključne važnosti mlad pojedinac koji se ne boji razmišljati izvan unaprijed postavljenih granica i kojemu ništa neće biti „sveto“. Jedino takav pojedinac može pomoći našem društvu“, smatra Milas.

Svjetlosnim godinama udaljeni od EU

Posebno ga zabrinjava podatak kako se u BiH čak 96,6 % stanovništva deklarira vjernicima, a istovremeno smo među najkorumpiranijim državama svijeta.

„Zanimljivo je npr. da kršćani za sebe često kažu da su „sol zemlje“. Muslimani svoj islam vide kao jedini ispravan put. Pravoslavci su više-manje fokusirani samo na sebe i na srbijanski kolektiv. Mi se svi ponosimo brojem vjernika i religijskih službenika. U takvoj je situaciji posve legitimno postaviti pitanje: ako su vjernici zaista ono kako su predstavljaju, zar ne bi onda jedno društvo, proporcionalno s brojem vjernika, trebalo napredovati? „Sol“ ima učinak sprječavanja korupcije, ali kada je jedna zemlja toliko uočljivo korumpirana, kao što je ova naša, a ipak ima toliko vjernika i službenika koji se bave „solju“, postoje onda dva uzroka ove korupcije: ili je riječ o proturječju onih koji je posao primijeniti „sol“ ili je riječ o nevjerovanju naroda u radnje koje nisu u skladu s riječima“, objašnjava.

Svoje izlaganje na prethodno spomenutom kolegiju završio je govorom 'europskoj' Bosni i Hercegovini u kontekstu sekularizacije i njezine spremnosti prihvaćanja vrijednosti koje njeguje suvremena Europa. Prefiks 'europska' namjerno stavlja pod navodnike jer mu se čini, kako kaže, da u Bosni i Hercegovini, osim hrvatskih putovnica i Visokog predstavnika, nema ništa europsko.

„Ova se udaljenost može mjeriti svjetlosnim godinama. Zato me nevjerojatno čude bh. politički predstavnici koji govore o BiH kao legitimnom kandidatu za članicu EU. Nejasno mi je kako netko jednu državu sa svim njezinim i poznatim i nepoznatim problemima, kao što je Bosna i Hercegovina, uopće može dovesti u kontekst koliko-toliko uređenog i funkcionalnog sustava kao što je Europska unija. Ili je riječ o naivnosti ili o populizmu. Bilo kako bilo, BiH nije ni blizu Europske unije. I to svi mi znamo“, zaključio je Milas.

Kopirati
Drag cursor here to close