Umjetnost spaja

Beogradski ''poljubac'' Prištine i Sarajeva

Kultura / Flash | 11. 10. 2016. u 16:55 A.J.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Priština i Sarajevo susreću se u Beogradu, u srcu grada koji je stvorio ono što ih razdvaja.

Piše: Dafina Halili, Priština, Kosovo 2.0

Bh. umjetnica Lana Čmajčanin i njen prijatelj s Kosova, Alban Muja, često se sastaju da pričaju o mogućim umjetničkim suradnjama – u Beogradu, Beču ili na nekom drugom mjestu, daleko od Sarajeva i Prištine. Strogi vizni režim između Bosne i Hercegovine i Kosova ne ostavlja im nikakav drugi izbor.

Nedostatak slobode kretanja između ove dvije zemlje česta je tema njihovih razgovora i bit će središnja tema njihovog novog projekta, instalacije radnog naziva 'Poljubac'.

''Nemogućnost sastajanja na geografskoj teritoriji jedne od naših zemalja daje nam samo jedno rješenje – da se nađemo na trećoj lokaciji'', kaže Čmajčanin. ''To 'treće mjesto' je prostor koji želimo istražiti ovim projektom''.

Bosna i Hercegovina – pored Srbije – i dalje je jedina od zemalja bivše Jugoslavije koja ne priznaje Kosovo. Iako građani Kosova mogu putovati u Srbiju koristeći samo osobnu iskaznicu – što je rezultat dijaloga između Kosova i Srbije – BiH je, nakon proglašenja neovisnoti Kosova, uvela strogi vizni režim za građane ove zemlje.

Specijalni vizni režim za građane Kosova uveden je 2004. godine, ali kompletna blokada nastupila je prestankom važenja UNMIK putovnice, nakon čega dokumenti izdati na Kosovu nisu priznati. Republika Srpska, entitet u Bosni i Hercegovini sa srpskom većinom, odbija da dopusti priznanje Kosova. Kosovo je 2014.godine uvelo mjere reciprociteta za građane BiH.

Umjetnost ne poznaje granice

Poljubac koji je dio instalacije na kojoj rade Čmajčanin i Muja trebao bi se dogoditi na platou ispred Parlamenta Srbije u Beogradu, kao aluzija na režim Slobodana Miloševića '90-ih, čije posljedice i danas utječu na komunikaciju između zemalja bivše Jugoslavije.

''Projekt se osvrće na problematiku na političkom ali i na veoma osobnom nivou kroz naša iskustva iz 1990-ih'', kaže Čmajčanin. ''Lokacije poput Skupštine u Beogradu će biti izmijenjene u naše privatne prostore''.

Pričajući o projektu, Muja kaže da će 'Poljubac' u isto vrijeme prikazati sastanak prijatelja i nedostatak komunikacije između Kosova i BiH.

''Ideja je da se poljubac dogodi negdje u zraku... poljubac je metafora između prijatelja, umjetnika i zajednica. Ideja je da pokažemo da smo u isto vrijeme i blizu i daleko'', kaže Muja. ''Odlučili smo da to uradimo u zraku, zato što smatramo da zrak ne pripada nikome''.

Građani Bosne i Hercegovine i građani Kosova moraju posjetiti treću zemlju da bi jedni drugima podnijeli zahtjev za vizu. Građani Bosne i Hercegovine koji žele putovati na Kosovo moraju prvo otići u Tiranu ili Zagreb, u Ambasadu Republike Kosovo. U međuvremenu, građani Kosova moraju putovati u Skopje ili Podgoricu, do veleposlanstva BiH autoriziranih za izdavanje viza nositeljima kosovskih putovnica, i to samo nakon što podnošenje zahtjeva odobri Ministarstvo vanjskih poslova BiH.

''Građani obje zemlje, uključujući umjetnike, plaćaju visoku cijenu za posljedice aktuelne politike i politike '90-ih'', kaže Čmajčanin.

''Mi 'Poljupcem' zagovaramo društvenu ulogu umjetnika i prikazivanje stvarnog života u umjetnosti. Kao što znamo, umjetnost ima snažan potencijal da postane kanal vidljivosti i prisutnosti narativa. Nas zanima da istražimo kako možemo promišljati i kreirati prostor za otvorenu, kritičku i angažovanu diskusiju o socio-političkim stvarnostima i onome što možemo učiniti da ih poboljšamo''.

Dok vlade Kosova i BiH ne pokazuju nikakvu političku volju za ukidanjem viza, jedini koji pozivaju na promjene u viznom režimu su aktivisti i umjetnici. Slično pokušaju podizanja svijesti o restrikcijama slobode kretanja na kojem rade Muja i Čmajčanin, i drugi pojedinci iz sektora kulture posljednjih godina pokušava da ovaj problem učini vidljivijim.

''Unatoč činjenici da je teško pronaći primjere suradnji, oni ipak postoje. To je, definitivno, daleko od dovoljnog i trebalo bi biti prošireno, ali ono što nam govori jeste da postoji volja i neophodnost komunikacije, oni postoje i dovoljno su jaki da se ponekad uspijevaju probiti kroz ovaj nemogući labirint'', kaže Čmajčanin.

Muja je i sam iskusio okrutnu birokratiju procesa dobijanja vize, kada je putovao u BiH2013. godine i imao samostalnu izložbu u okviru jednog švicarskog kulturnog programa. Iste godine, sudjelovao je i na Umjetničkom bijenalu u Konjicu.

''Za sve ove projekte morao sam imati službeno pozivno pismo i ići u Skopje mnogo puta'', kaže Muja. ''Put do Bosne traje najmanje deset sati. Morate da letite preko Beča ili da idete lošim putevima...nema goreg osjećaja od prelaska granice. Sva ta ispitivanja, pitanja. Zato su nedostatak slobode kretanja i sve ove prepreke učinile život mnogih ljudi veoma teškim. Lakše je dobiti američku vizu nego bosansku''.

No, bosanska strana nije jedina koja stvara probleme sa vizama. Jeton Neziraj, dramski pisac iz Prištine, organizator je godišnjeg festivala poezije u okviru svoje produkcijske kuće ''Multimedia''.

Prisjeća se kako je jedan od gostiju prošlogodišnjeg festivala, pjesnik iz BiH, proveo dugo vremena u kosovskoj ambasadi u Zagrebu, zbog birokratskih razloga.

''Kao umjetnik i građanin ove zemlje, ja smatram da je to neprihvatljivo. Ne mogu da prihvatim da građanin Bosne, ili bilo koje druge zemlje, prolazi kroz nezamislive birokratske procedure da bi posjetio Kosovo. Drugi argumenti me ne zanimaju'', kaže Neziraj.

On je jedan od građana Kosova koji su uključeni u brojne suradnje sa bosanskom kulturnom scenom. Njegov centar ''Multimedia'' kontinuirano ugošćuje pisce i pjesnike iz BiH.

Nezirajeva predstava ''Uništenje Ajfelovog tornja'' je 2011. godine učestvovala na Festivalu MESS i bila premijerno prikazana u sarajevskom SARTR-u. Kao umjetnički direktor Narodnog pozorišta Kosovo, surađivao je i sa bh. pozorišnim režiserom, Dinom Mustafićem, koji je režirao „Rock n' Roll“, jednu od najpopularnijih predstava na Kosovu nakon rata.

''Dino, naravno, na Kosovo nije bio pozvan kao 'bosanski redatelj' nego kao 'dobar redatelj'. Inače, smatram da su regionalne suradnje veoma važne zato što, prije svega, šire mogućnosti 'umjetničkog kvaliteta' i zato što imaju važnu ulogu u smirivanju međuetničkih tenzija u regionu. U slučaju Bosne i Hercegovine, ovakva vrsta suradnji je posebno potrebna''.

Neziraj i Mustafić su surađivali na kazališnim predstavama ''General mrtve armije'', koja je premijerno prikazana u Skopju 2009. godine, i ''Patriotski hipermarket'', koji je premijeru imao u Beogradu 2011. godine.
Ranije ove godine, Mustafić je, sa ekipom bosansko-hercegovačkih i kosovarskih glumaca, režirao predstavu pod nazivom ''Tuđe srce ili Pozorišni traktat o granici'', koja je premijerno prikazana u SARTR-u i bavi se osjećajima poniženja i izolacije koji proizlaze iz ukidanja slobode kretanja i dugih čekanja u ambasadama.
Arban Mehmeti, specijaliziran za kulturnualnu diplomatiju, smatra da nedostatak dobrih diplomatskih odnosa između Kosova i BiH čini sektor kulture i nevladine organizacije jedinim akterima koji imaju otvorene kanale komunikacije između ove dvije zemlje i njihovih društava.
''Kulturni sektor može igrati važnu ulogu, ne samo u održavanju veza između dva društava nego ima i krucijalnu ulogu u razbijanju predrasuda i pozitivnim promjenama slike o onom drugom'', kaže Mehmeti.

Kopirati
Drag cursor here to close