Christopher Lee
Majstor horora rođen prije 100 godina: Bio je i visoki i veliki glumac
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Christopher Lee, engleski glumac, pjevač, autor i veteran Drugog svjetskog rata, rođen je na današnji dan prije 100 godina, 27. svibnja 1922. u Londonu.
Punim imenom Sir Christopher Frank Carandini Lee potomak je pukovnika koji se borio u Burskom ratu i Prvom svjetskom ratu, te majke grofice talijanskog porijekla, ljepotice koja je pozirala tadašnjim umjetnicima.
Roditelji su mu se pak rastali dok je još bio dijete. Pohađao je privatnu školu Wagner te Wellington koledž gdje je studirao grčki i latinski jezik.
Početkom Drugog svjetskog rata, dobrovoljno se unovačuje. Proveo je dva tjedna na finskoj strani tijekom Zimskog rata 1939. godine i potom neko vrijeme radio u Londonu.
Nakon očeve smrti 1941. godine, prijavljuje se u zračne snage (RAF). Iako uspješno završava obuku, liječnici su zaključili da ipak neće smjeti letjeti iz zdravstvenih razloga te je vrijeme provodio po raznim zračnim bazama.
Prošao je Južnu Afriku, Sueski kanal i okolicu, sjevernu Afriku, Maltu, Siciliju, Italiju, Jugoslaviju (upoznao je i Tita, kojem se divio kao političkom vođi, iako nije bio sklon komunizmu), aktivno služeći uvelike je napredovao u vojsci.
Po povratku u London, na savjet rođaka, odlučuje se za glumu. Debitirao je malom ulogom u filmu Corridor of Mirrors (1948.) Terencea Younga. Idućih deset godina nastavlja igrati manje ili sporedne uloge i uči glumu promatrajući ostale.
Prva od većih uloga bila mu je u filmu Alias John Preston (1955.) Davida MacDonalda, a sljedeća, uloga bez teksta, Čudovišta u popularnom hororu The Curse of Frankenstein (1957.) Terencea Fishera.
Slijedi glavna uloga u filmu Dracula (1958.) Terencea Fishera za Hammer Films. Film postiže veliku gledanost. Nastavci se snimaju sve do 1970. S Fisherom surađuje i u gledanim Hammerovim filmovima The Hound of the Baskervilles (1959.) i The Mummy (1959.).
Surađivao je s Marijom Bavom u hororu La frusta e il corpo (1963.), ponovno s Fisherom i Cushingom u Hammerovu hororu The Gorgon (1964.) te također popularnom hororu Dr. Terror's House of Horrors (1965.) Freddieja Francisa.
Zanimljivo je da je tumačio Rasputina u biografskom filmu Dona Sharpa Rasputin: The Mad Monk (1966.).
U filmu Billya Wildera Privatni život Sherlocka Holmesa (The Private Life of Sherlock Holmes, 1970.) glumio je Mycrofta Holmesa. Godine 1973. snima posljednji film s Drakulom za Hammer Films, The Satanic Rites of Dracula.
Iste godine snima i prvi od dva veoma gledana mušketirska filma redatelja Richarda Lestera: Tri mušketira (The Three Musketeers, 1973.) i Četiri mušketira (The Four Musketeers, 1974.).
Daleko najgledaniji film i najpopularniju ulogu u to vrijeme pak ostvaruje u hororu Čovjek od pruća (The Wicker Man, 1973.) Robina Hardya. Taj film je često navodio i kao najdraži. U Čovjeku sa zlatnim pištoljem (The Man with the Golden Gun, 1974.) Guya Hamiltona, glumi glavnog negativca.
Godine 1976. seli privremeno u SAD, želeći izbjeći daljnje uloge u horor filmovima. U Americi snima mnogobrojne filmove, a ističu se akcijski triler Aerodrom 77 (Airport '77, 1977.) Jerrya Jamesona, obiteljski film Return from Witch Mountain (1978.) u kojem glumi s Bette Davis te akcijska komedija Stevena Spielberga 1941 (1979.).
Iznimno zapaženu ulogu Sarumana ostvario je u trilogiji Petera Jacksona Gospodar prstenova (2001., 2002. i 2003. kada su u kino verziji filma njegove scene izbačene, no postoje u produljenoj verziji filma) te Hobitu (2012. i 2014.).
Zapaženu ulogu negativca imao je u iznimno gledanom serijalu, novim nastavcima Ratova zvijezda gdje tumači grofa Dookua u Star Wars: Episode II - Attack of the Clones (2002.) i Star Wars: Episode III - Revenge of the Sith (2005.) Georgea Lucasa.
Preminuo je nedugo nakon devedeset i trećeg rođendana, 7. lipnja 2015. u Londonu. Za života primio je nekoliko visokih engleskih odličja za zasluge u dramskoj umjetnosti i dobrotvornom radu, a Princ Charles proglasio ga je vitezom 2009. godine.
