Bila je i ostala simbolom zlatnog doba Hollywooda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Elizabeth Taylor, jedna od posljednjih glumačkih zvijezda zlatnog doba Hollywooda, rođena je na današnji, 27. veljače 1932. u Hampsteadu, London, Velika Britanija.

Punim imenom Elizabeth Rosemond Taylor rođena je u obitelji Amerikanaca (otac je bio trgovac umjetninama, a majka glumica prije braka).

Prije početka Drugog svjetskog rata, 1939. godine vraćaju se u SAD i nastanjuju u Los Angelesu. Obiteljski prijatelj zamjećuje Elizabeth i predlaže da ode na testiranje za glumicu. Pokazavši talent, Universal Studio joj odmah nudi glumački ugovor.

Prvu je ulogu odigrala s deset godina u komediji There's One Born Every Minute (1942.), nakon čega joj Universal otkazuje ugovor. Prešavši u MGM studio igra u filmu Lassie se vraća kući (Lassie Come Home, 1943.) i dobiva sedmogodišnji ugovor.

Nakon dvije manje uloge, gluma uz Mickeya Rooneya u filmu National Velvet (1944.) učinila ju je dječjom glumačkom zvijezdom studija MGM.

Slijedi uloga u Courage of Lassie (1946.) i potom kao tinejdžerka tumači naslovnu ulogu u romantičnom filmu Cynthia (1947.). Ističe se njezina uloga u Malim ženama (Little Women, 1949.) Mervyna LeRoya.

Tijekom pedesetih glumi uz Spencera Tracya i Joan Bennett u komediji Father of the Bride (1950.) i njenu nastavku Father's Little Dividend (1951.).

S Montgomeryjem Cliftom nastupa u Mjestu pod suncem (A Place in the Sun, 1951.) Georgea Stevensa, glumi u povijesnom Ivanhoe (1952.) Richarda Thorpea, brojnim romantičnim dramama, a s Jamesom Deanom i Rockom Hudsonom nastupa u filmu Div (Giant, 1956.) Georgea Stevensa.

Glavna uloga u filmu Raintree County (1957.) Edwarda Dmytryka donosi joj nominaciju za Oscara. Važna je uloga uz Paula Newmana u filmu Mačka na vrućem limenom krovu (Cat on a Hot Tin Roof, 1958.) Richarda Brooksa koji im oboma donosi nominacije za tu prestižnu nagradu.

Glumila je s Katharine Hepburn u Iznenada prošloga ljeta (Suddenly, Last Summer, 1959.) Josepha L. Mankiewicza, a prvog Oscara za glavnu ulogu osvojila je filmom Butterfield 8 (1960.) koji uopće nije željela snimiti.

Naime, prije negoli će nastupiti u Kleopatri (1963.) 20th Century Foxa, MGM studio ju je prisilio da ispuni svoju zadnju ugovornu obavezu i snimi Butterfield 8, koji su promovirali i na temelju skandala u njezinu privatnom životu (u to vrijeme preotela je Eddie Fishera dotadašnjoj supruzi Debbie Reynolds, a MGM mu daje manju ulogu u istom filmu).

Nakon Kleopatre u kojoj joj je glumački partner Richard Burton (uskoro i budući muž) i za koju prima tada rekordno visoku plaću od milijun dolara slijedi Tko se boji Virginije Woolf? (Who's Afraid of Virginia Woolf?, 1966.), još jedna zapažena glumačka suradnja s Burtonom i novi Oscar za najbolju glavnu ulogu.

Surađuju i na ekranizaciji Shakespearea Ukroćena goropadnica (The Taming of the Shrew, 1967.), a parira i Marlonu Brandu u Odsjaju u zlatnom oku (Reflections in a Golden Eye, 1967.) Johna Houstona.

U Tajnoj ceremoniji (Secret Ceremony, 1968.) Josepha Loseya partnerica joj je Mia Farrow. Tijekom sedamdesetih nastavlja s glavnim ulogama, no riječ je o većinom manjim, nezapaženim filmovima te joj karijera slabi.

Potkraj sedamdesetih i u osamdesetima posvećuje se televizijskim filmovima i serijama te dobrotvornom radu, a zbog zdravstvenih problema ne uspijeva dobiti uloge u većim produkcijama.

Posljednja ulogu na filmu bila joj je u televizijskoj komediji These Old Broads (2001.) Matthewa Diamonda sa Shirley MacLaine, Debbie Reynolds i Joan Collins.

Udavala se osam puta za sedam supruga. Ima četvero djece, dva sina i dvije kćeri, a baka je postala u 39. godini.

Nagradu za životno djelo dobila je 1997. godine, a 2000. i naslov Dame Britanskog carstva.

Preminula je u Los Angelesu 23. ožujka 2011. godine.