Ništa bez glupana s pištoljem!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovih dana se navršilo točno 50 godina otkad je, kunu se neki očevici događaja, Čeh Zdenek opalio, teško je objasniti zašto, signalnu raketu u krov stare zgrade kasina u švicarskom Montreauxu. Punim imenom Zdenek Spicka (ako ćemo fonetski, onda vjerojatno Špička) napravio je belaj ogromnih razmjera, jer je stari drveni krov nakon njegovog nepromišljenog čina brzo planuo.

Zdenek je pogledao gore i odmah skužio da ne sluti na dobro, suho drvo, lamperija od koje je sačinjen svod, gorjelo je poput šibice. U dvorani je nastala panika, a razlog okupljanja, koncert Franka Zappe, iznenada je prekinut u općoj strci i metežu. Zdenek je dao petama vjetra i napustio mjesto događaja u strahu od hapšenja, a dok se udaljavao iz grada shvatio je da je čitav kasino izgorio i da ga čeka najmanje 20 godina strogog zatvora.

Što je na kraju bilo sa Zdenekom, ne znam. Izvori su različiti, neki tvrde da se radi o još jednoj legendi, neki tvrde da je živ i zdrav, neki ne znaju je li uopće bio i uhićen. Uglavnom, nešto poput mitskog Pedra, koji uvijek na*ebe i visi zbog drugih, i Zdenek je dugo vremena kotirao kao opći pojam za lika koji upadne na zabavu i razvali je. Partibrejker prve klase. Netko tko dođe i uništi. Netko sa strane, netko tuđi, a mi ga pustili. Izbjegli Čeh u njedrima mirne Švicarske, prava ljuta guja.

Uglavnom, kako se bliži kraj ove 2021., palo mi je na pamet obilježiti ovu obljetnicu, tih pola stoljeća od vjerojatno jednog od najpoznatijih incidenata u povijesti rocka. Razloga je mnogo, ali trenutno najvažniji mi je onaj o uzroku i posljedici. Naime, gledamo li samo uzrok, Zdenek Spicka je prijestupnik, rekli bi u BiH i zločinac, kasnije poznat široj javnosti i kao "Some stupid with a flare gun" (Neki glupan sa signalnim pištoljem), kako ga je opjevala grupa Deep Purple, opisujući taj događaj u, ispalo je tako, svom besmrtnom hitu nazvanom prozaično "Smoke on the Water".

Znači, uđe lik u slabo osiguran prostor, umetilja se među publiku, u napadu ekstaze ili čisto nekog poriva da ispadne faca, ispali raketu iz talijanskog signalnog pištolja, zapali zgradu, dovede u ugrozu tisuće ljudi i bend na bini ( Frank Zappa i Mothers of Invention upravo su bili na polovici 80-minutne improvizacije zvane "King Kong"), na kraju sve izgori skoro do temelja i samo pukom srećom svi se izvuku živi...

Da je povijest ovdje stala, Zdenek bi bio apsolutni bad boy. No, povijest nije stala. Kao što će se i 2021. samo nastaviti narednom 2022., tako niti nakon Zdenekovog čina život nije stao. Ritchie Blackmore, gitarist Deep Purplea imao je snažan riff, jedan od onih koji, kako je sam rekao odmah ostaju u uhu i izazivaju pozitivan šok. No, nije imao tekst za moguću pjesmu. Pokušavao je, skupa s ostatkom grupe i ovo i ono, išao desno, išao lijevo, ali ništa prikladno riffu nisu pronašli. A onda je nekome, bit će da je u pitanju bio pjevač, taj čupavi Ian Gillan, palo na pamet da, u očaju, tekst pjesme bazira na događaju kojem su svjedočili u Montreauxu. Deep Purple je tamo došao snimati album i trebali su ga snimati baš u toj zgradi kasina. No, zgrade je preko noći nestalo.

No, baš kao što nije bitno što danas netko kaže o filmu Don't Look Up, pravi sud dat će buduće vrijeme, tako i Zdenekov čin paljenja kasina zapravo, povijesno gledano, nije uopće ispao tako loš. Deep Purple dobili su hit života, Smoke on the Water postala je himna na koju su glavom tresle generacije tinejdžera, to čine i sada, a čak i danas se solidnim sedamdesetogodišnjacima dogodi da im srce zaigra kada pjesmu čuju na radiju. Pjesmu snažnog i na kilometre prepoznatljivog riffa, koja pjeva o nekom glupanu s raketnim signalnim pištoljem, koji će u pjesmi zapaliti gradu i zbog čega će Deep Purple morati snimati album u nekom ušljivom hotelu, te u nedostatku ideja snimiti bezveznu pjesmu o svemu tome.

Pjesma o stvarnom događaju, ta danas slavna "Smoke on the Water" izgledala je kao pjesma koje će se bend stidjeti do kraja života. Nisu je čak uzeli u razmatranje za singl, nego su tu ulogu dali danas zaboravljenoj pjesmi "Never Before". Tek na sugestiju američkih radijskih urednika i nekih ljudi iz tamošnje ekspoziture izdavačke kuće, bendu su otvorene oči – i "Smoke on the Water" postat će vječna himna rock glazbe.

Da nije bilo Zdeneka Spicke, da nije bilo njegovog pištolja i rakete u plafon, možda bi jedan od tri najveća gitarska riffa ikada jednostavno nestao u bespućima povijesne zbiljnosti. I zato Zdeneku Spicki jedno veliko hvala!

Umjesto čestitke za Novu, neka vrsta pouke za kraj, neka vrsta vodiča za 2022., godinu koju su nam u očima već učinili ružnom, godinu u kojoj će se sve najgore iz 2021. morati raspletati. Vodič za godinu straha, neizvjesnosti, inflacije, redukcije - i možebitnih novih ratova.

Uglavnom, kako god da vam se stvari činile loše, užasne, kako god vam se događaji, zbivanja i pojave činile užasnima, treba vjerovati da su one samo neka vrsta Zdeneka Spicke. I znajte da nitko ne zna zašto će čak i nešto loše u konačnici biti dobro.

Ne dajte drugima da sude unaprijed o događajima, ne dajte im da događaje, ljude i pojave sude unaprijed u vaše ime, ne dajte im da unaprijed kažu da je nešto loše. Ne dajte im da vas plaše, ne dajte im da vam dociraju, ne dajte im ništa.

Ne bojte se, to je sigurno kao što će sunce opet sutra izaći.

Iza svakog Zdeneka Spicke, znajte, dolazi neki "Smoke on the Water".

Vaše je samo da se, eventualno, izmaknete ili napustite prostor na vrijeme.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.