Paučina i promaja

Metastaze

Problem dakle nisu teški bolesnici po hodnicima tamošnjih bolnica, nedostatak respiratora i brojne sahrane kojima svjedočimo ovih dana, već hrvatski jezik. Mašala!
Kolumna / Kolumne | 06. 04. 2021. u 09:39 Josip MLAKIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Protekli tjedan obilježila je sjednica Općinskog vijeća Bugojna, na kojoj je stanovitom "bosanskom patrioti" Senedinu Omerinoviću zasmetao hrvatski jezik kojim su govorili predstavnici HDZ-a u Općinskom vijeću.

Bez obzira na nikada goru epidemiološku situaciju u zemlji, gdje prednjače Sarajevska i Srednjobosanska županija u kojoj se nalazi i Bugojno, problem dakle nisu teški bolesnici po hodnicima tamošnjih bolnica, nedostatak respiratora i brojne sahrane kojima svjedočimo ovih dana, već hrvatski jezik. Mašala!

Omerinović je najprije "poselamio" predsjedatelja Općinskog vijeća, Miroslava Zelića iz HDZ-a, uz opasku da ne razumije njegov jezik, da mu treba prevoditelj. "Idi u Hrvatsku, nemoj u Bosni bit, ba. Bosanski pričaj. Nisam protiv Hrvata. Idi u Hrvatsku, pričaj hrvatski", dobacio je Zeliću vijećnik Omerinović, koji nakon istupanja iz Nezavisne liste djeluje kao samostalni vijećnik. Zvuči li vam ovo poznato? Podsjeća li vas to na onu poznatu mantru "Ili je voli ili je napusti"? Mantru koja je u godinama nakon rata imala pravo građanstva čak i među liberalnijim Bošnjacima?

Nešto slično nikoga u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku ne čudi, s obzirom na otvorenu mržnju prema Hrvatima koja je zagadila javni prostor u Federaciji BiH, koja je već poodavno poprimila oblik "novog normalnog", a koja u principu počiva na rigidnom paternalizmu, gdje bošnjački šoveni, odnosno građanluk, vide sebe kao svojevrsne skrbnike Hrvata, što u principu predstavlja svođenje fenomena Komšić na svoj rudimentarni oblik - mržnju. "Vi možete govoriti samo u ime stranke koju predstavljate, a to je HDZ, a nikako u ime hrvatskog naroda", dobacivali su bugojanski vijećnici.

To ne treba čuditi iz još jednog razloga, ako uzmemo u obzir "intelektualni habitus" naših vrlih zastupnika, od lokalnog pa do najvišeg nivoa. Prava slika onoga što želim reći je Predsjedništvo BiH, s "intelektualcima" tipa Željko Komšić i Šefik Džaferović. Ili Bisere Turković, koju su nedavno brutalno ismijali arapski šeici, šaljući Bosni i Hercegovini umjesto vakcina protiv covida-19 - pedeset tona hurmi. Iako je žena nabacila na sebe čak i "pustinjski look", postavši "jedna od njih".

O tom "habitusu" na najbolji način svjedoči odgovor vijećnika Općinskog vijeća Posušje Marija Šušnjara na zbivanja u Bugojnu, koji očito odranije poznaje notornog bugojanskog šovena, o kojemu kaže: "Od vijećnika Omerinovića očekujem ispriku za cjelokupni državotvorni hrvatski narod u BiH, a posebnu ispriku duguje kolegi Zeliću i kolegici Pavlović. Naime, dotični vijećnik nije imao problema sa razumjevanjem mog, hrvatskog jezika dok je posjećivao koride od Kupreških vrata do Neuma." Dakle, radi se o pasioniranom ljubitelju korida. Pitam se je li u Neumu, na primjer, Omerinović pokušavao podučiti Hrvate hrvatskom jeziku? Ili je bio manji od male žuje? Prije ovo drugo.

Probajmo sada zamisliti nešto drugačiji scenarij. Možete li zamisliti istup Senedina Omerinovića u Općinskom vijeću Zvornik, na primjer, pošto pretpostavljam da je i Zvornik dio mentalne mape "jedine nam Bosne". Dakle: "Idi u Srbiju, nemoj u Bosni bit, ba. Bosanski pričaj. Nisam protiv Srba. Idi u Srbiju, pričaj srpski."

Naravno, nešto slično je nezamislivo, jer slične "gazije" uspijevaju isključivo u okrilju većinskog nacionalizma. Pogotovo je nešto slično nezamislivo u Republici Srpskoj, gdje se Bošnjacima negira čak i pravo da svoj jezik nazovu kako hoće. To šovenima poput Omerinovića ne smeta, oni samo iste principe primjenjuju u vlastitoj avliji, učeći od najboljih. Kao primjer bahatosti većinskog nacionalizma može poslužiti ona izjava, koja se često mogla čuti od republičkosrpskih političara, kako se na "srpskom bosanski jezik zove bošnjački".

Nakon što je bugojanski HDZ u svom priopćenju medijima izvijestio o cijelom slučaju, uslijedile su reakcije. Najprije se javio bugojanski SDP, jer je HDZ u svom priopćenju naveo kako su zastupnici SDP-a pljeskom pozdravili istup Senedina Omerinovića. "Također, napominjemo da je u tekstu navedena netačna informacija da su vijećnici SDP-a pljeskom podržali izlaganje vijećnika Omerinovića. Ako pogledate snima RTV Bugojno možete uočiti da ste iznijeli neistine. S obzirom na to da vijećnici nisu pljeskali ni na jedno izlaganje tokom diskusije na već pomenutoj sjednici", stoji u priopćenju bugojanskog SDP-a.

O samom meritumu stvari, o mržnji kao pojavi koja je kontaminirala javni prostor, iz SDP-a su progovorili šturo i uvijeno, što se može protumačiti i kao odobravanje Omerinovićeva čina: "Iz samog toka i prijenosa sjednice može se uvidjeti kako vijećnici SDP-a nisu podržali izlaganje vijećnika Omerinovića u kome se on obraća predsjedavajućem, niti su prekršili Ustav BiH." Pokušajte zamisliti reakciju SDP-a da su stvari stajale drugačije, da je vijećnik HDZ-a na sličan način ispoljio mržnju prema Bošnjacima. Mislim da bi tjedan dana Dnevnici Federalne televizije započinjali s tom temom, da bi nam se sa svojim "Urbi et Orbi" poslanicama obratili likovi poput Slave Kukića ili Suada Kurtćehajića, da spomenem samo djelić tog opskurnog folklora. 

Javio se i notorni Omerinović: "Također, vaš čin predstavljanja informacija sa sjednice Općinskog vijeća Bugojno je tendenciozan samo sa jednim ciljem, mene predstaviti kao nekog tko negira određena prava jednom narodu, što je netočno i ponižavajuće za cjelokupnu javnost. Ne razumijem što vam je cilj, ali znam jedno, meni nikada nećete moći staviti etiketu iz sadržaja vaših vijesti, jer moje određene je usmjereno na poštivanje sustava i svih osoba koji vole jedinu nam državu Bosnu i Hercegovinu." Dakle, po Omerinoviću, kada njegovu izjavu prevedemo na hrvatski, nisu sporne njegove izjave, već to što su one dospjele u javnost, odnosno Omerinović stupidno brani svoje pravo na mržnju i mentalno tupilo. I tu je po nekoj bolesnoj logici, zapravo, u pravu. Zbog čega bi nešto slično bilo dopušteno Željku Komšiću ili Reufu Bajroviću, a nije Senedinu Omerinoviću? Zbog čega građanin Komšić može svoju mržnju umotavati u patriotsku oblandu, a građanin Omerinović ne može?

Tu dolazimo do biti problema, do toga kome su slične izjave namijenjene. Paradoksalno, one nisu namijenjene HDZ-ovim vijećnicima, već vlastitim biračima. Ovo pitanje, bez obzira koliko banalno zvučalo, ključno je za budućnost Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj šovinisti poput Senedina Omerinovića postaju uvaženi zastupnici, i koji, po onoj Titovoj, "za svoju budućnost ne treba da brinu". Sve dok, poput imele, ne osuše stablo na koje su se parazitski zakačili.

Sličnih izljeva endemske mržnje prema Hrvatima naslušali smo se svih ovih godina, ali je ta kakofonija uglavnom dolazila iz većinskog Sarajeva, od raznoraznih dežurnih kroatofoba s Federalne televizije, pa do opskurnih "Bosanaca i Hercegovaca". Ovaj događaj prije svega govori o stanju duha u Sarajevu, odnosno u "jedinoj nam Bosni i Hercegovini", kako "bosanski patrioti" zovu Republiku Sarajevo. Bugojanski slučaj predstavlja u biti samo primjer perifernih metastaza jednog podivljalog nacionalizma.

Tu se, zapravo, radi o strategiji jednog političkog koncepta, građanluka, da budem precizan, koji je doveden pred zid, i kojemu je preostalo jedino sijanje najprizemnije mržnje, kao jedinog sredstva političke borbe. Ovo je samo jedan iskrivljen odjek onoga što se događalo u Sarajevu prilikom neuspješne gradonačelničke kandidature Bogića Bogićevića, groteskna predstava Hamleta u Mrduši Donjoj, u kojoj je, kao u Orwellovoj "Životinjskoj farmi", gotovo nemoguće razlikovati članove SDA od onih SDP-ovih. Ili onih "nezavisnih".

Bez obzira na reakciju iz bugojanskog SDP-a, ne treba smetnuti s uma da su slični politički procesi izvorno nastali na "ljevici", u profašističkim strančicama poput Komšićeve Demokratske fronte i Građanskog saveza opskurnog dvojca Suljagić-Bajrović. To što su svi slični projekti završili u orbiti Stranke demokratske akcije govori samo u prilog tome do koje je razine političkog barbarstva urušena ova stranka. Nešto slično bilo je nezamislivo u vrijeme Sulejmana Tihića, kada je šovinistički diskurs, čitaj građanluk, bio "intelektualno" vlasništvo "ljevice". SDP bi, umjesto da šalje priopćenja javnosti, trebala od Omerinovića naplatiti autorske tantijeme za njegov istup na sjednici Općinskog vijeća Bugojno. Da mu na taj način poruče da se "ne kiti tuđim perjem".

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close