Paučina i promaja

Kuka i motika

Ne radi se tu, dakle, od nekoj vrsti prikrivenog i mutnog "spašavanja vojnika Dodika", već se radi o svojevrsnom alibiju. U suprotnom, cijeli ovaj paket bez Dodikova imena bio bi lakonski odbačen s bošnjačke strane.
Kolumna / Kolumne | 11. 01. 2022. u 10:09 Josip MLAKIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon višemjesečnih najava, američko Ministarstvo financija napokon je objavilo novu listu sankcija osobama i organizacijama koje se povezuje s koruptivnim aktivnostima. Sankcije podrazumijevaju zabranu ulaska u SAD i zamrzavanje imovine i financija koji se nalaze na teritoriji SAD-a, dok je američkim građanima zabranjeno sudjelovati u transakcijama s osobama i organizacijama koje su na listi sankcioniranih.

Na najnovijoj listi našle su se četiri osobe i jedno pravno lice: Milorad Dodik, Milan Tegeltija, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Bosne i Hercegovine, njegova supruga Tijana, Mirsad Kukić, predsjednik Pokreta demokratske akcije (PDA) i zastupnik u Parlamentarnoj skupštini, i banjolučka Alternativna televizija (ATV).

Dosada je američko ministarstvo izreklo sankcije protiv 190 osoba i organizacija sa Zapadnog Balkana. Na toj listi već se nalazi Milorad Dodik. Uz njega, tu su još Nikola Špirić, Ante Jelavić, Amir Zukić, bivši visoki dužnosnici SDA Bakir Alispahić i Senad Šahinpašić... Među njima je najviše onih optuženih i osuđenih za ratne zločine, uključujući i one koji su pravosnažno oslobođeni ili su odslužili zatvorske kazne: Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj, Dario Kordić, Vinko Martinović Štela, Amir Kubura... Neki od njih su u međuvremenu i preminuli. Na američkoj "crnoj listi" su i neke stranke. Najzvučnije ime je svakako ono Srpske demokratske stranke.

 
Zbog čega se tu ponovo našao Milorad Dodik? Da podsjetim, SAD su protiv njega već uvele sankcije u siječnju 2017. godine "zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda BiH o zabrani organiziranja referenduma". Nova runda sankcija protiv Dodika pojašnjava se određenim "proširenjima", iako je svakom jasno da se ovdje radi isključivo o političkoj odluci koju treba promatrati u kontekstu još uvijek aktualne medijacije SAD-a u vezi političke pat-pozicije u BiH.

Bez obzira što se na prvi pogled čini kako ove sankcije nemaju smisla, pogotovo one Miloradu Dodiku, čini se, kad se malo zagrebe ispod površine, kako su one vrlo precizno i pragmatično motivirane, bez obzira što idu na ruku Miloradu Dodiku, čiji će rejting dodatno porasti, čega su svjesni i u republičkosrpskoj oporbi. Ne radi se tu, dakle, od nekoj vrsti prikrivenog i mutnog "spašavanja vojnika Dodika", već se radi o svojevrsnom alibiju. U suprotnom, cijeli ovaj paket bez Dodikova imena bio bi lakonski odbačen s bošnjačke strane.

Kao politička odluka mogu se promatrati i ostali slučajevi, bez obzira što su osobe pogođene ovim mjerama povezivane s koruptivnim aktivnostima, osim Tegeltijine supruge koja je neka vrsta kolateralne štete. Tegeltija je tu prvenstveno kao svojevrsna opomena najbližim Dodikovim suradnicima, da budu svjesni što ih čeka ukoliko se ne distanciraju od Dodika. Međutim, moje je mišljenje da je to promašena taktika, jer čak niti Dodikovi politički protivnici ne žele politički profitirati na sankcijama, jer bi bili pometeni s političke scene kao "neprijatelji Republike Srpske".

Ovdje možemo povući paralelu s Haškim tribunalom: nisu toliko problematični procesi koji su vođeni pred tim sudom, već oni koji nikada nisu završili pred njim, ili su završili sumnjivim oslobađajućim presudama. Tu logiku bi mogli primijeniti i na novu rundu američkih sankcija. Gdje su tu Izetbegovićevi kapitalci poput Selme Cikotića i Fadila Novalića, protiv kojih se vode procesi pred Sudom BiH? Gdje su tu osobe sa sumnjivim ili nepostojećim diplomama, poput Sebije Izetbegović ili Osmana Mehmedagića Osmice?

Ipak, najviše nedoumica izazvalo je ime Mirsada Kukića. Zbog čega upravo on, a ne netko drugi, jer svaka lokalna sredina u BiH, bez iznimke, ima svog kukića? Ima li korupcije kod Hrvata, ako znamo da se kod nas sve promatra kroz nacionalnu optiku? Nema, izgleda. Ovo je najbolji pokazatelj da se ovdje radi prvenstveno o političkoj odluci. 

Tragom toga, stavljanje Mirsada Kukića na "crnu listu" američkog Ministarstva financija svojevrsna je poruka. Jedino je pitanje kome je ona upućena. Zna se tek da nije Bakiru Izetgeoviću, jer je Kukić SDA-ov otpadnik. Iz KO SDA Tuzlanske županije, u poruci upućenoj SDP-u, čak su i poentirali na ovome: "Imate li sad obraza kazati kako se dešava historijska revolucija sa uvođenjem Zakona o prijavljivanju imovine funkcionera i njihovih zvaničnika u TK, dok to izglasavate u koaliciji sa Kukom od Banovića? Ako imate odgovornosti prema biračima poštovane Socijaldemokrate, ove sankcije bi trebale biti kraj vašeg koaliranja sa korumpiranim licima sa one strane zakona. Ali, ako vam je obraz zakrpljen flekom, zažmirite i bar šutite o vašoj borbi protiv korupcije."

Iz ove reakcije je jasno kome je ova "poruka" namijenjena, još ako se zna kako je Kukićeva PDA dio vladajuće koalicije u najmnogoljudnijoj županiji u Federaciji, zajedno sa SDP-om, Našom strankom i SBB-om. Što to onda znači? Pa to da Amerikanci možda pokušavaju stvoriti svojevrsni "bošnjački blok" i da Izetbegovićeva SDA u ovom trenutku nije ključni problem oko dogovaranja Izbornog zakona, već je to "prograđanska ljevica".

Bakir Izetbegović i njegova SDA se nalaze u potpuno nezavidnoj situaciji: ukoliko pristanu na dogovor oko izmjena Izbornog zakona, bit će promptno od oporbe proglašeni izdajnicima i izgubit će izbore. Amerikanci, ukoliko je moja logika točna, ovom mjerom nastoje odvojiti pregovore oko Izbornog zakona od preuranjene predizborne utrke.

Stavljanjem Kukića na američku "crnu listu" može čak dovesti u pitanje koalicionu vladu u Tuzlanskoj županiji. SDP i SBB za sada "mudro šute", dok iz Naše stranke traže od Kukića da podnese ostavku na mjesto predsjednika PDA. Ako se to dogodi, u što duboko sumnjam, koalicija će se raspasti, jer je PDA "stranka jednog lica".

Ako znamo kako je bošnjačka oporba, napuštajući sastanak s međunarodnim medijatorima uoči Božića, zapravo minirala prvu rundu pregovora oko izmjene Izbornog zakona, onda stvari postaju donekle jasnije. Je li ovo "poruka" njima, da pokažu barem minimum političke odgovornosti?

Međutim, ono što je u svemu ovome ostalo nedorečeno i zbog čega je Kukić, po mojemu mišljenju, i nastradao, je činjenica da se slična analogija može povući s najbogatijom županijom u Federaciji, s onom Sarajevskom. I tamo je ključna figura vladajuće koalicije jedan SDA-ov "disident", Dino Konaković, predsjednik i osnivač stranke Narod i pravda, još jedne  "stranke jednog lica", za kojega su se također vezivale određene koruptivne afere, te način na koji je došao do diplome, o čemu su mediji svojevremeno brujali. Hoće li se, ukoliko medijacija oko Izbornog zakona propadne, na američkoj "crnoj listi" po istoj logici naći i Dino Konaković?

Ono što bi za ovu zemlju bilo najgore je to da se na ovome završi, jer bi to značilo da se radi o alibi sankcijama, kao neka vrsta izlazne strategije kojom će međunarodna zajednica opravdavati nastavak agonije zemlje. To bi bio definitivni uvod u raspad Bosne i Hercegovine, uz eventualno liječenje uznapredovalih metastaza kukom i motikom. Dakle ono što smo gledali proteklih dvadeset i nešto godina.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close