Mi gubimo energiju

Iz zemlje bureka s mesom

U Turskoj, naime, börek ilitiga pitu savijaču, ne smatraju ničim posebnim, a zašto, zato što je ovdje vrhunska čast biti počašćen mesom, primjerice şiş, čak je i manje bitno radi li se o crvenom mesu, bijelom mesu ili iznutricama.
Kolumna / Kolumne | 09. 05. 2018. u 08:50 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Već drugi tjedan pokušavam dokučiti razlog zbog kojeg mi uporno inzistiramo na pogrešnoj tezi da je burek isključivo s mesom. Zašto samo drugi, zato što sam dva tjedna u zemlji koja je taj burek problem zapravo i pokrenula.

U Turskoj, naime, börek ilitiga pitu savijaču, ne smatraju ničim posebnim, a zašto, zato što je ovdje vrhunska čast biti počašćen mesom, primjerice şiş, čak je i manje bitno radi li se o crvenom mesu, bijelom mesu ili iznutricama.

Potom slijedi slatkiš, a Turci su u ovom području na svom polju definitivno, budući da od začina intenzivno koriste samo šećer. Kada zatražiš "ka've šekersiz" (op.au. kahve şekersiz, gorku kavu), imaš osjećaj da pokušavaju đavla istjerati iz tebe ili možda utjerati u tebe, budući da ovaj narod o šećeru i Bosancima misli sve najbolje.

Čak bi bilo omalovažavanje reći da šećer koriste, utope vas u načinima pripreme šećera, čak me čudi da se nisam udebljao u protekla dva tjedna boravka u Azijskom dijelu ove ogromne zemlje.

Majorizacija regularnog bureka od strane mesnog

Kod nas imaš burek, je li, klasični, s mesom, i onda imaš pored njega svu silu politički majoriziranih pita savijača. Tako ponajprije imaš starinsku seljačku pitu, koja je zapravo isti klinac kao i burek, ali su komadi mesa krupniji, tako da već tu priča postaje budalasta. Ali ne lezi, vraže, nakon jadnog seljačkog majoriziranog bureka, dolaze krompiruša, takozvani veganski burek, potom sirnica, zeljanica, tikvara...

Prije nego zaključim zašto je ovo budalaština, da prostiš, jel, "nadit" ime piti po rasnim i nacifašističkim kriterijima, da objasnim i koji je ispravni model, prema ocima savijače Turcima.

Dakle, börek je način umatanja sastojaka u tijesto i potom priprave koja će hranu ostaviti dovoljno suhom i prhkom za jedenje rukama. Börek tako može biti etli ili ciğerli (s mesom ili iznutricama), a sama ova činjenica uvodi pitanje konstitutivnosti bureka s mesom. No slijede daleko češći börekler, ıspanaklı (sa zeljem, jel, špinatom ilitiga "spanjakom") i peynirli (sa sirom).

Lepeza se nastavlja i dalje, ali kako rekoh, Turci ovo jelo uopće ne smatraju posebnim i bitnim, a ručak im se obično sastoji od čorbe, čega pečenog i slatkiša. I imaju je*eno dobre đevreke, ono, isto visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, ne znaš koji će ti q..., ali ima sve ovlasti nad tobom.

E sad - mi desetljećima gubimo vrijeme na izmišljanje novih naziva böreku domesticusu, pa onda iskoče jabukovače i slično... Pa bolan jeo sam i pitu s malinama, što je ona sad, malinovača ili malinuša?! Na isti način izmišljamo države, Herceg-Bosne, Srpske, izmišljamo imena jezicima, bosanski ili bošnjački, izmišljamo nacije, kao što su Ostali na primjer. Ama držite se dobro utvrđenih činjenica, börek je jedan, ma koje boje kože bio, svaki ima prhko tijesto, zarolan je i jednostavno je genijalnog okusa. United colours of börek.

Il me ženi, il' mi burek kupi, ja od nečeg živjet moram

Zašto o ovome pišem? Kao i u svemu drugome, mi gubimo energiju na prepucavanje o imenu koječega. Suština, korisnost određenog predmeta, procesa ili pojedinca, to nas ni najmanje ne zanima.

Ne znam znate li da u Turskoj postoji izreka da "šalju poljupce Bosni, ali novac Srbiji". Nije problem ako niste čuli, i ja sam to čuo ovdje, u Turskoj. Nama u goste za nekoliko dana dolazi Erdoğan, ne službeno službeno kako bi trebalo biti, nego nekako napol drugarski. To se događa nakon što je ugostio wannabe kralja Aca u teatralnom karađorđevskom stilu. E sad, hoćete li vi radije, kao i u priči s burekom, poludjeti za nebitnom, još i potpuno pogrešnom činjenicom da postoji samo jedan burek, ili ćete postupiti u skladu sa svojim razumom i pozvati Bakira na odgovornost: slušaj, mali prinče, dosta je nama žvaljenja s Turcima za džabe, đesupare, đesupare, đesupare.

Nemamo mi ništa kad ti, mali prinče, ideš ljubit ruku svom moćnom frendu, ili kad Gagi ode iz punih ustiju zazivat: Merhaba, asker! (da se razumijemo, takav je ovdje protokol za svakog visokog gosta, riječ je o znaku povjerenja i poštovanja). Ali iskreno, ako kralj Aca ide radi para, prinče, đesunašepare?! Mislim da koketiranje Bakira s njegovim turskim prijateljem mora donijeti konkretne rezultate, ako ne, Bakire, izađi, imamo mi i boljih Bošnjaka, koji znaju upravit parama.

 

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close