Klizna situacija

Igle bez granica: Naše, a srpsko-hrvatsko zdravlje

Dok svijet drhti pred masovnim širenjem delta soja, u BiH se pokušava smanjiti iznos sredstava za borbu protiv korone
Kolumna / Kolumne | 23. 07. 2021. u 08:31 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sljedeću pričicu iz relativno bliske prošlosti smo, vjerovatno, ovdje već ispričali, ali je nije loše ponoviti, čisto da se podsjetimo kako vrijeme stoji dok sve ostalo propada, pa tako dvadeset sedam puta.

Pripremajući se za gostovanje tadašnjeg predsjednika SDP-a BiH, Zlatka Lagumdžije, u emisiji „Nedjeljom u 2“, hrvatski televizijski voditelj Aleksandar Stanković je posjetio Sarajevo i razgovarao, pored ostalih, sa Senadom Avdićem, osnivačem i nekadašnjim urednikom „Slobodne Bosne“.

„Šta je najveći problem Bosne i Hercegovine?“, upitao je Stanković.

„Sve“, odgovorio mu je jedan od najboljih novinskih pisaca naših jezika.

Koliko god bio uopšten, odgovor je teško mogao biti precizniji. Zaista, naš najveći problem jeste sve, a nabrajanje onoga što čini to famozno sve potrošilo bi kompletan internetski prostor.

Ipak, s vremena na vrijeme se iz tog svega izdvoji, uslovno rečeno izdvoji!, jedan, zaseban, naročito veliki problem i... I onda ne bude ništa.

Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije, najavio je prije dva-tri mjeseca kako će u Federaciju BiH za dva do tri mjeseca stići milion vakcina protiv covida-19. Kao što vidimo – parafrazirajuću repliku iz filma „Dobro uštimani mrtvaci“ – mi te vakcine ne vidimo. Osim ako Izetbegović nije dogovorio imunizaciju na puno manjih rata pa nam zato svako malo dođe par kapi tekućine od koje ovisi hoćemo li ikada više živjeti bez maski, tekućine za dezinfekciju, PCR testova i  druženja isključivo preko Vibera, Zooma, Skypea...

„Višak cjepiva ćemo, ako ne bude dovoljno kandidata, morati donirati nekome, sa zadovoljstvom našim prijateljima u Bosni i Hercegovini, i Hrvatima i Bošnjacima i Srbima koji se sada u Hrvatskoj mogu cijepiti besplatno. Ako netko dođe u Makarsku, bio Bošnjak, Srbin ili Hrvat, može se besplatno cijepiti jer imamo dovoljno količina, a štiteći njih, štitimo i sebe. Višak ćemo donirati i drugim zemljama, kao naprimjer Africi”, izjavio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković.

Za divno čudo, još se niko nije propeo na zadnje noge i krenuo režati jer nas je, eto, premijer susjedne države uvrijedio stavljanjem BiH u isti pasus sa Afrikom. Ogromna je razlika između onoga što mi mislimo o sebi i onoga što jesmo, ali dobro, to sada nije tema.

Uglavnom, nakon Srbije, i Hrvatska će omogućiti besplatno vakcinisanje svim građanima BiH, bez obzira na vjeru, naciju i boju korica na pasošu.

Baš kao i Srbija, ni Hrvatska to ne radi samo zato što smo mi ovdje lijepi, pametni, dobrodušni i gostoljubivi, već zbog spleta vlastitih interesa. U najkraćem, Vučić je otvaranjem domova zdravlja i punktova za cijepljenje i za građane BiH peglao imidž Srbije i kupovao simpatije, prije svih Bošnjaka, kalkulirajući da neće previše jaukati zbog njegovog doživljaja dijela Bosne i Hercegovine kao aneksa Srbije. S druge strane granice, Hrvatska se, osim za svoje državljane sa adresama u Posušju, Vitezu ili Tuzli, brine i za svoje turističke radnike u Makarskoj, Brelima i Zaostrogu kojima, uz silan trud na privlačenju gostiju, fali korisnika apartmana i potrošača u restoranima, kafanama i aqua parkovima. Osim toga, Hrvatska najdužu kopnenu granicu ima sa BiH kojoj, bez tuđe pomoći, prijeti sudbina posljednje oaze masovno oboljelih – i masovno zaraznih - od svih mogućih sojeva korone. Ne treba, naravno, zaboraviti niti aktivno bavljenje službenog Zagreba Bosnom i Hercegovinom koje se i preko igala želi prikazati dobronamjernim.

No, mi o svemu tome možemo samo glasno šutiti jer isti ti mi – konstitutivni narodi plus Sejdić i Finci – igramo jako važnu ulogu u vlastitoj propasti. Nisu, naime, ni Andrej Plenković, niti Aleksandar Vučić birali delegate Zastupničkog doma Parlamenta BiH, one delegate – i u konkretnom slučaju članove Stranke demokratske akcije - koji su zatražili da se sredstva iz državnog budžeta namijenjena borbi protiv korone umanje za pet miliona maraka!  

Da, upravo tako: dok se Britanija otvara i pretvara u najveći post covid laboratorij na svijetu, onom svijetu što drhti pred masovnim širenjem delta soja, dok Srbija gradi fabriku vakcina, a Hrvatska skladišti duplo više cjepiva nego što ima stanovnika, u BiH se pokušava smanjiti iznos sredstava za borbu protiv najveće pošasti prvog dijela 21. vijeka!

Ovdašnja politička kasta jezik izliza i grlo podera pričom o brizi za vlastiti narod, tačnije narode, što ne bi bilo loše samo kada bi se rezultati te brige vidjeli; kada bi se, uz izmjene Izbornog zakona, Ustava, ovoga i onoga, malo bavili i sitnicama poput, recimo, borbe protiv pandemije, što naravno ne podrazumijeva odustajanje od (očekivano neuspješnih) pokušaja da se i drugi problemi riješe, ali ne podrazumijeva niti ignoriranje tih drugih problema zbog promjena Izbornog zakona, ustava, ovoga i onoga.

Dok se domaći stručnjaci bave upisivanjem sebe u historiju, obični, goli život i javno zdravlja Bošnjaka, Srba i Hrvata ovise o milostinji Aleksandra Vučića, Andreja Plenkovića i, kažimo tako, niza manjih donatora od Turske do Gvineje Bisau.

Ako, dakle, SDA i HDZ – stranke koje preko Fadila Novalića i Jelke Milićević upravljaju tokovima novca u Federaciji – nisu našle načina da nam kupe koliko treba vakcina, odnosno ako su se istim tim vakcinama bavili manje nego ribljim fondom rijeke Ganges, kako im se, na osnovu čega, može vjerovati da, recimo, prijedlozima novog Izbornog zakona problem žele riješiti, a ne uvećati, pa onda nastaviti parazitirati na novoproizvedenoj krizi, ne prestajući pričati o, je li, brizi za narod(e)?

U svakom, iole normalnom društvu, u kojem se vlast prema pandemiji odnosi(la) kao naša, izbori bi bili zgodna prilika za zasluženu kaznu. Kod nas su, inače, izbori dogodine, u jesen, ali će ta prilika biti ili, u boljem slučaju, nedovoljno iskorištena, a u gorem propuštena.

Poslije ćemo, kao i do sada, režati jedni na druge i na okolinu, na one zemlje u koje idemo zavrnutih rukava, čekajući da prođu Izetbegovićeva dva-tri mjeseca i da se ukaže milion vakcina što će, kao što znamo, biti oko nikada.  

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close