Podmetnuto Angelino jaje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dok se većina zemlje bavi neopisivo uspjelim pregovorima u Neumu, ili govorom ćiriličnog Dragana na Političkoj Akademiji Narodne Skupštine Republike Srpske, tek mali dio pronađe vremena da se bavi nebitnim pitanjima poput preživljavanja, krpljenja dugova ili opstanka među zaposlenim. A vjerojatno samo ja u državi gubim vrijeme na teorije zavjere.

Ali jednostavno me kopka, kao nositelja europskih vrijednosti, da moram ubrojiti širu sliku svega oko nas, uključiti nas u europske tokove i tijekove. Je li, budući da neće brdo Muhamedu... Budući da Europa neće nas da primi, mi ćemo prigrliti Europu.

Aneksija i ostale kućne dužnosti

Nadam se da niste proteklih pola godine živjeli pod koronskim kamenom ili bilo kakvim drugim, hercegovačkim gabrom ili granitom, pa čak pod običnim komadom vapnenca, koji, iako lagan, teško je disati od njega, uvlači se u pore. Znači, kad izmigoljite ispod svoje plate ćerpiča, ne možete ne primijetiti ukrajinsko-rusku krizu.

Još prije osam godina Rusija je odlučila da im baš fali luka Sevastopolj i par ovih hangara i tvorničkih hala s Krima i oni to aneksiraju, počevši tako dugogodišnji tihi, tinjajući sukob s Ukrajinom. Već to im nije trebalo jer može dati ideje federalnim vlastima da aneksiraju Ploče ili Pelješac ili Sutorinu i tako dalje i tako bliže... uglavnom, nismo mi ni u BiH imuni na latentne težnje ka aneksiranju susjedstva.

Proteklog travnja počeli su s novim provokacijama, rade razne vojne vježbe na ukrajinsko-ruskoj granici, rasporedili su nekoliko tisuća ruskih vojnika u Bjelorusiji, nedaleko od prilično slabo branjenog i naseljenog Pripjata. Prije desetak dana američki su sateliti izbrojili čak 130 tisuća vojnika, uz potpunu podršku teškog topništva, oklopnih i zračnih postrojbi. Da bi prijetnja bila sasvim očita, dovukli su i oko četvrtinu ruskog saniteta, samo da se nađe, u slučaju da treba cijepiti čitav Donbas.

Iskreno, slušate li ruske vijesti, čitate li ruske portale, kao što evo nekim čudnim spletom okolnosti i sam činim, primijetit ćete da Rusi još uvijek ne znaju da Putin sprema aneksiju jugoistočne Ukrajine, ako ikako sprema. O tome se u njih uopće ne priča, no eto.

Velika Bosna

S druge strane isto ne cveta cvetje u naše poduzetje. Ukrajina već mjesecima plaši svoj narod ratom protiv Rusije. Svi znamo da je Ukrajina posljednju šansu da se osveti Rusima za pretrpljeni stres tijekom Sovjetskog Saveza izgubila kada im je „vratila” njihovih 900 nuklearnih bojevih glava, s pripadajućim raketama, naravno.

Danas je to višenacionalna zemlja na granici Europske Unije, s duboko podijeljenim parlamentom, sa stalnim prepirkama oko imena i upotrebe jednog slavenskog jezika u institucijama, školama, sa stalnom pričom o majorizaciji, Ukrajinaca u Donbasu, Rusa u ostatku Ukrajine. Uglavnom, nešto kao Bosna i Hercegovina, samo 12 puta veća i sa 25 puta više stanovnika. Nijedna nije zrela za Europske Unije, obje o Sjevernoatlanskom paktu mogu samo maštati, što se tiče vojske, samo ću vam reći da je prošlog tjedna profesionalni ukrajinski vojnik greškom upucao pet svojih kolega na straži.

Čak i ako se s nama usporede u pogledu nekih specifičnih dijelova vojske, i oni imaju mornaricu, a kao da je nemaju, ne znaš za što će im. I oni imaju MiGova starih i neispravnih taman koliko i mi imamo helikoptera, starih i neispravnih.

Što se tiče nedvojbene pomoći sa strane, jeste, Amerikanci su u susjedstvu naoružani do zuba, Britanci su već počeli dopremati kopnene trupe, jučer su im poslali i onog partijanera od premijera, Borisa.

A gdje je Unija?

Uloga Rusije u priči je očita, uloga Amerike je odmah suprotna, sasvim logično, kako je oduvijek. Oduvijek je i priča da se dvije vojske nikad nisu otvoreno sukobile, ono tipa da zarate u regiji Aljaske ili nešto slično, nego se uvijek prepucavaju preko trećih zemalja. Tako se trenutno spore oko Ukrajine, ali ne zaboravite da ljutu bitku vode i oko Zapadne Sahare. Jeste, i meni samom je sasvim logično da rat u Zapadnoj Sahari ne započnu beduini, nego Rusi i Ameri. Ali tu se otkriva jedan značajan detalj.

U oba ova sukoba su s jedne strane Ameri, s druge Rusi, ali pazite naše susjede najpreče. Što se ova dva sukoba tiče, industrijska osovina Europske Unije se oštro protivi sukobu u Zapadnoj Sahari (Portugal i Španjolska) i isto tako Ukrajini (Francuska i Njemačka). Čak je toliko očito da je Njemačka protiv sukoba u Ukrajini, da je odlučila poslati vojnu pomoć ukrajinskoj braći u vidu nevjerojatnih 5000 kaciga. Šljemova. Pet tisuća. Nisam ništa pogriješio.

Istodobno su pozvali Ukrajinu i Rusiju na kvadrilateralni sastanak na kojem su pričali kako da se riješi pitanje sigurnosti Sjevernog Toka 2.

Čekaj, ali ovo sve je očekivan rasplet događaja, zašto ja spominjem nekakvu teoriju zavjere?! Ne lezi vraže.

Dok Đilas kupuje Southampton

Tko je najgorljiviji zagovornik Rusije i Kine na prostoru Balkana, naravno, Aco Vučić. Tko je ljubimac Angele Merkel. Jeste, Aco Vučić. Tko je najbliži saveznik Vlade Milorada Dodika, opet Aco Vučić.

A šta ono kažete, da se Njemačka zapravo protivi brzoj američkoj akciji na istoku Europe? Kao radi plina. Aha. A zapravo su na ukrajinskoj strani, poslali im vojnu pomoć, kao. Aha.

A pa čekaj, s kim se ono svađa Milorad Dodik? Sa Schmidtom. Nijemcem. Jer je Schmidt na našoj strani. A je li Schmidt na našoj strani? Sjećam se da mi je u trenutku dolaska Christiana Schmidta profesor Kukić spomenuo da je on podmetnuti element. Malo sam tada zazirao od te ideje, ali sve mi se čini da ima pomalo smisla.

Znači, Schmidt kao dođe, Schmidt je administracija Angeline Njemačke, ništa Olafove. Znači, iste one kojoj je Vučić ljubimac. I otkako je došao, kriza u Bosni i Hercegovini došla je iz stadija pregovaranja o ustavnim reformama i blokade institucija i došla u stadij još nismo dogovorili izborne reforme, a ne kaže se blokada institucija, nego više kao bijeli štrajk institucija.

Dodiku je izgovor za sve loše: 'stranci'. Taj mu izgovor daje motiv, legitimitet i nedvojbenu podršku srpske javnosti. A Schmidt nas plaši tim istim strancima, nekakvim mjerama i potezima, otprilike kao Amerikanci Ukrajince. Nešto se sad dvoumim:

Jeste li vi sigurni da nam Schmidt nije podmetnuto Angelino kukavičje jaje?! Jer te ljude zanima da kopaju litij po Srbiji, da kupuju struju iz termoelektrana, a sve to bi mogli i kući radit, ali da ne prljaju. A mi dok se bavimo raspadom Ukrajine ili Bosne i Hercegovine, nemamo se kad baviti energetskom reformom i nekakvim južnim ili sjevernim tokovima. Hm! Ne znam, meni je sumnjivo, a vama?!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.