Crkvi desetina, caru devetina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sad kada je konačno i sam Milorad Dodik potvrdio kako se neće odvojiti od nas Federacije, prepao se čim je Heiko Maas spomenuo da se mogu i povući novci za projekte u RS-u, na isti način kako su prije odobreni. A pogotovo nakon što je jasno da je čovjek koji je bio zadužen za plan odcjepljenja bio na opijatima, možemo se posvetiti mirnodopskim pitanjima. Nitko trijezan ionako se ne bi izvukao iz zemlje gdje može imati člana Predsjedništva i pripojio se nekoj gdje bi bio zadnja rupa poslije Kosova i Metohije. Znači, od opcija za takvo razmišljanje ostaju marihuana, kokain i LSD, ove 'maštovite' droge. Jesi čuo, Šefiče, ima i drugih pitanja osim suvereniteta. Nitko ti ga neće, komu uopće treba komad jada gdje se lopatom rudari bigtojn?!

Pitanje koje nas sve u Bosni i Hercegovini proganja posljednjih godina jest odlazak mladih i sposobnih ljudi, pa čak i onih koji nisu u cvijetu mladosti ili su sposobni samo za fizički rad, je li, nekima trebaju i čistači ulica ili kopači kanala. Na kraju krajeva, i bežični pristup Internetu do antene na brdu dođe žicom. I svoj Google upit ne otvaraš preko satelita, nego kablom postavljenim na dno oceana. Neću ja davati lijek protiv toga, i sam imam sve manje prijatelja s kojima mogu na kavu jer su po svijetu... Ali promišljat ću o novom važnom koraku kako bismo to konačno zaustavili.

U Mileta bigtojn skuplji

Proteklih dana ne gase se žice širom Federacije Bosne i Hercegovine kada su u pitanju prijedlozi novih zakona o plaćama, porezima, ukratko, početak reforme poslovnog okruženja koje nije izišlo iz komunizma, a natovarilo je nove namete funkcionalne u kapitalizmu. Dakle, guši nas sve.

U Republici Srpskoj koja je res publica samo na papiru, a zapravo napola samoupravna jedinica koja je još uz to i napola diktatura Miletova, stvari su sasvim jednostavne. Većinu gospodarstva vodi entitet, bile to vode, šume, rude, malo toga u Srpskoj nije pod strogim nadzorom Mileta. Povrh toga, razvojna banka upravlja komu idu novci za razvoj i sasvim je jasno da je prilično teško uspjeti bilo kakav posao ukoliko nisi blizak s Milom. Najbolji primjer su poštanske usluge, koje eto nekim čudom nisu Miletove. Dakle, kad najobičniju razglednicu spremiš iz Banjaluke u Mostar, razglednica prvo ode u međunarodni transport u Zagreb, iz Zagreba, logično, ode u centralu u Sarajevu, a tek poslije toga ide za Mostar. Sve ti se samo opiše kako funkcionira sve što nije pod Miletom. A čak i kada je pod Miletom, evo sjetimo se afere kisik, postoji veliki strah da stvari funkcioniraju. Ili je netko odlučio da se u ljude pumpa zrak od vulkanizera, ili ako se to pokaže pogrešnim, onda je netko varao poreznu upravu prilikom uvoza kofol industrijskog plina.

Što hoću reći, u njih se Vlada pita o porezima, nametima, ima sve alate da život svojim podanicima učini težim ili lakšim. Pa ipak, umjesto da se po RS-u bune protiv previsokih poreskih opterećenja, oni izađu prosvjedovati protiv epidemioloških mjera.

Ne valja 13 ni cenata, a kamo li posto

U nas epidemiološke mjere čak i ne postoje, za razliku od Srpske, ali se isto bunimo protiv njih. Protiv poreznih problema čak se i ne raspitujemo, ne gunđamo po kafanama i slično.

U pripremi je novi zakon. Političari su ga već imali na uvid, i dobar dio sindikata, nas kojih se tiče taj zakon nitko i ne pita. Niti u jednim novinama nema teksta prijedloga zakona, pa nije riječ o državnoj tajni, nije na snazi ili nešto pa da je sporno tiskati.

Niti na jednoj web stranici nam nije dan neki PDF pa da mi to malo prostudiramo. Samo do nas dopiru priče, diže se porez na 13 posto, diže se porez na nasljedstvo... Nije sad da me pretjerano zanimaju zakoni, ali eto, sad se baš o mojoj guzici radi pa me malo i kopka. Kopka me jer nakon što sam godinama radio u poduzeću i dobio u priliku ugovor koji će minimalno poštivati moje zasluge, izbila pandemija i teško stečeni ugovor mi pojedu neke kofol pandemijske mjere. Supruga mi više od desetljeća radi u državnoj instituciji kao honorarac, svakog ljeta pošalju je kući kao trinaesto prase, sve zato što je zakonski okvir omogućio da je tako zajebavaju, oprostite mi što psujem.

Osobno se osjećam još i povlaštenim jer većina ljudi u Federaciji BiH radi ilegalno, na desetke ljudi poznajem koji dobivaju pola plaće u kuverti. Rekao bih čak da samo petina zaposlenih plaća porez na svoju plaću.

I to kakav porez! Kad se zbroje sva davanja, zaštita na radu, mirovinsko i zdravstveno, sindikalna davanja, zaštita voda, čudesa i na kraju porez na dohodak, Federacija Bosne i Hercegovine pojede vam sasvim legalno i legitimno između 41 i 42 posto vašeg zarađenog. Negdje godinu dana prije pandemije razgovarao sam s gospodinom Smailbegovićem, on je tada baratao cifrom da bi porezna davanja trebala biti smanjena na 28 posto, možda čak i nešto niže, kako bi i država imala dovoljno za proračun, a poslodavci bili konkurentni na međunarodnom tržištu. Znači i dalje govorimo o istim zaštitama vode, zaštiti na radu, mirovinskom, zdravstvenom... ali kad se to sve zbroji, može biti čak 13 posto manje nego sada.

Otkuda tako hrabra računica? Pa u krajnjoj mjeri, 28 posto od 13 posto od velike plaće je isto što i 41 posto od preniske plaće, ako ne bi bilo čak i više. Veće plaće tu u Bosni i Hercegovini bi zaustavile odljev mozgova, jer ako ništa drugo, u nas je stanarina, komunalno, voda, struja, zubar... sve jeftinije nego vani. Možda bi neki koji ne mogu bez mamine kuhinje čak odlučili i vratiti se.

A možda inspekcija kakva?

I tu dolazimo do sad ovih spornih zakonskih rješenja. Još ne mogu govoriti jesu li dobra, loša, nisam vidio, nisam čitao, i ja još čekam. Ali mogu reći što nam treba i što nam smeta ili ne smeta.

Porezno rasterećenje istina kreće s pogrešne strane, odozdol. Činjenica je da će sada u porezni obračun ulaziti sve. Kakav bolan topli obrok, kakav prijevoz. Tko to jede od toplog obroka?! Većinom se sendvičima hranimo. Možda ponetko toplim, ali i dalje salame u po štruce. A tko to putuje od prijevoza?! Kada natočiš u automobil, s toplim ne možeš ni tjedan dana na posao. Ako ipak ideš javnim prijevozom, pronađeš dovoljno redovitu liniju za pristojne novce, onda je jamačno vozač kombija,ž autobusa ili vlaka taj koji je zakinut. Što se mene tiče, ja sam da se te stavke u potpunosti ukinu. Plaća i zdravo, ako možeš, putuj, ako ne, traži posao drugdje.

Druga stvar, obećavaju nam da će do 800KM biti neoporezivi dio. U redu, dosad je bilo 300KM. To čak nije niti sporno, samo kažem akobogda, inšalah. Obećavaju nam da će preko 2400KM bruto porez biti veći nego nama. Opet inšalah, akobogda. Oduvijek sam govorio da u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini plaća zaposlenika treba biti u prosjeku 1600KM neto kako bi se moglo preživjeti kao čovjek. Zaposlene osobe, nisam rekao bračnog para. Samo po jednom zaposlenom. Ali pazite sad što je problem kod tog zakona o kojem se priča.

Za tih mojih zamišljenih 1600KM neto plaća bi trebala biti veća od 2200KM bruto kako bi entitet mogao pojesti onih svojih 40%. I pritom bi jeo, sasvim logično, više od 600 maraka. Kako?! Pa zato što reforma poreznog sustava nije jedna cifra kao u Republici Srpskoj, ovo ide voždu Miletu, a ovo nami. Bez poreznog rasterećenja poslodavcima ova bi priča o porezu na plaće samo dovela do nižih plaća. Jer tko bi to za čast da mu baš vi radite platio 2200 plus konvertibilnih maraka. Ma izvini, brate, da si zlatnih ruku, ne može. Na kraju dobiješ kao i nogometna reprezentacija, Ivajla za sitne pare. A on, jednostavno, ne zna i ne može.

Ne ustavno, Jelka, platno domoljublje

 Kažu opet, ne znam, nisam čitao, da bi honorarcima povećali namete. Eto da se ne isplate. Činjenica je da ogroman broj zaposlenika u Bosni i Hercegovini na nekakvim ugovorima o djelu i nedjelu, niti su kreditno sposobni, niti su zdravstveno osigurani, mogu samo moliti gazdu da ih 'prijavi'. I onda imaš moju suprugu koja više od desetljeća moli svojeg poslodavca, Vladu HNŽ-a, da je konačno 'prijavi'. A naša Vlada više brine o papirnom legitimitetu Srba, nego recimo o stvarnoj dobrobiti Srba koji traže posao. Mislim da im je preče za ostanak da imaju plaću osiguranu, nego da smiju ćirilicom pisati. Ne znam nijednog Srbina koji je otišao jer mu nisu dali pisati ćirilicom. Ali ih znam dosta koji su otišli jer nema posla, i ako ga ima, plaća premalena za život. Da budemo krajnje jasni, otišao je osim Srbina i Hrvat i Bošnjak, a niti jedan zbog imena jezika u Ustavu županije, svi isključivo radi para.

A pare čak možeš dobiti i nako. Ako si rođen pod sretnom zvijezdom. I to kažu da će nešto Federacija BiH nanovo uzimati. Opet velim, nisam čitao. Samo ću reći da kad sam posljednji put otišao notaru, za pola sata mi je uzeo maksimalni minus s moje dvije kartice i maksimalni minus sa ženine jedne kartice. Ako išta planira Federacija BiH uzimati, halal joj bilo, samo neka nam dobru gredu i konopac ostavi. Jer ja to ne mogu platiti, čak i da me pogodi slučajno kakvo nasljedstvo.

Na kraju, treba dizati graju oko novih poreskih zakona. Neka znaju da smo gladni. Opet, treba i Fahru pitati što on svoje radnike ne zaposli na neodređeno. Kad bi bili kreditno sposobni, možda ne bi tražili kruha vani.

Jer samo se prisjetimo feudalnog doba. Crkvi desetina, vladaru devetina. Podijeliš na digitron, to je 21%. Ovo danas kako jeste, 41-42%, nije ni feudalizam, robija je. Mijenjati se mora. Samo trezveno.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.