Struji struja ...

A gdje je moja obnovljiva plaća?

Ovaj tjedan nećemo nikakve paralelne prispodobe jer ima dovoljno materijala za komercijalni filmski spektakl serijskog oblika, tipa HBO ili Netflix.
Kolumna / Kolumne | 13. 10. 2021. u 09:00 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jednog lijepog dana prije mnogo milijuna godina, dok Bog još nije smislio bakterije i gljive koje će se hraniti ligninom i celulozom, Zemlja je  bila prekrivena superprašumom. Uslijed tople klime te vode, tla i zraka bogatog hranjivim tvarima, stabla su rasla kao blentava, otprilike Zemlja je bila prekrivena golemim zimzelenim monstrumima. Stabla ne žive vječno, iako su dugovječna, ali na kraju ipak umru, kao i sva živa bića, osim možda kornjača i krokodila, primjerice, zna se za jednu kornjaču s Galapagosa koja je vjerojatno osobno poznavala i doktora Darwina, jeste, onoga koji nam je rasvijetlio kako priroda funkcionira.

Uglavnom, kad bi te tadašnje biljke konačno umrle, pale bi. Stabla su se tako milijunima godina gomilala, miješala s napola trulim životinjskim truplima i zatrpavala bujicama, odronima, snježnim mećavama i tako opet tisućama godina. Tik pod površinom zemlje se nagomilao talog mrtvih, ali ne trulih stabala i napola trulih trupala životinja. Upravo taj sloj je ono što danas poznajemo kao nafta i ugljen, pri čemu ovaj potonji nastaje isključivo od netrulih stabala (je li, to valjda znate od djedova i baka). Geolozi i paleogeografi su tako pronašli dokaze na području današnje Rusije o strašnom požaru koji je trajao nekoliko stoljeća, kada je lava došla u dodir s tim netrulim stablima. No ovo je samo digresija, vratimo se mi problemu.

Uglavnom, Bog je konačno uvidio problem i osmislio bakterije i gljive koje će se hraniti celulozom i ligninom pa se ugljen i nafta više nisu stvarali. Njihova količina je od tog trenutka konačna.

Greška u koracima eurobasketa

Čarima mašte prebacimo se u današnju Europu. Globalna pandemija novel korona virusa zaustavila je putovanja prekooceanskih kruzera, obustavila letove, željeznički i cestovni promet, uvedene su kovid propusnice, prctestovi itd. Opala je potreba za korištenjem nafte i naftnih prerađevina. Širom svijeta zaustavljena je proizvodnja, najprije u Sjedinjenim Državama, koje ionako proizvode samo kad im fali, ili u Kanadi, koja naftu dobiva kroz izuzetno skup proces odvajanja od šljunka pa im se realno isplati samo kad cijene na tržištu divljaju, ono da se potpomognu.

I tako je bilo mjesecima. Svi se uljuljkali u nefunkcioniranje svega, svi se u domove zatvorili, karantene, izolacije, zoom sastanci koji su mogli biti e-mail. A onda Pfizer predstavi k'o s nebesa cjepivo. Ustrtare se i drugi laboratoriji i nastupi navala i čak poplava nedovoljno testiranih cjepiva, ali eto po našu sreću, manje ili više, funkcionirala je. Kako jednom šaptom korone uspavan, svijet se isto tako naglo i probudi.

Krenuli letovi, krenula putovanja, vratila se željeznica, počele tvornice da rade... Sve to zateklo globalnu industriju naftnih derivata pomalo uljuljkanu, mnoge su se rafinerije ili bušotine obnavljale, krpile, jel, nije tako glatko išlo kao tipa ajmo sad đuture svi opet proizvoditi.

U isto vrijeme dogodila se pomalo nesretna odluka Europske Unije da doslovce proglasi svu energiju dobivenu iz onih jadnih netrulih stabala i napola trulih životinja nepoželjnom. Iz vjerskih razloga, iz ekoloških, kao da je više bitno, trend je električnog svega. Europljani masovno počinju kupovati kola na plin ili struju, podižu solare po kućama, ugrađuju male vodenice i vjetrenjače iza kuća, doslovce kreće pomama za ekološkim razvojem. Sve potpomognuto enormnim ekonomskim fondom nazvanim Green Deal – nije još poznato je li tako nazvan zbog šuškavih novčanica ili ekologije.

Ludilo može početi

Velika Britanija, friško izišla iz Unije, tijekom pandemije je spremila vozače kamiona i vlakovođe kućama. Problem je što su ti vozači bili mahom iz istočnog dijela Europske Unije i kad su jednom otišli kućama, više se nisu mogli vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo. Događa se prilično komična situacija uvođenja par-nepar kupovanja goriva, zaglavljenih ambulantnih kola bez goriva i slične budalaštine. Pazite, ovo još uvijek nema veze s energentima, tek s politikom Brexita.

No, kako nitko nije otok pa čak ni otočka zemlja na zapadu Europe, impuls koji je doveo do britanske krize oko naftnih derivata uzrokovao je paniku na tržištu. Burzovni mešetari su vam nešto poput hrčaka (zato se kaže hedge fund) i oni skupljaju skupljaju kad je jeftino i prodaju prodaju kad je skupo. Pa su širom Europe počeli grabiti naftu i plin kao da će sutra smak svijeta. Ovi naftovodi i plinovodi koji su na remontu, pa i dio tankera, jednostavno trebaju vremena da dostave nove količine nafte i plina. I kako su se svi stisli, podivlja cijena plinu i nafti.

Svi po Europi koji su već prešli na električna vozila smješkali su se zadovoljno, ali kratko je i to trajalo. Kako je podivljalo tržište nafte i plina, svi su tražili struju za koješta, roštilj iza kuće prešao je na struju umjesto ugljena i tako dalje... Po nesreći, neka bljutava godina bila bez vjetra i kiše, mlitavoga sunašca, tako da su i oni prirodni obnovljivi izvori električne energije podbacili i nije imao tko popuniti rupu. Jer, prisjetimo se, zli ugljen u termoelektranama koriste još samo seljačine s Cipra, Malte ili Bosne i Hercegovine. Dobro, i Luksemburg, oni nisu seljačine, oni tek vole živjeti na selu.

Ovo nigdje u svijetu nema

Ova kriza s cijenama je samo u Europi. Nitko drugi na planeti ne osjeti je. Prisjetimo se, Rusi imaju svoje zalihe svega. Amerikanci, Kanađani, oni po potrebi pokrenu vlastitu proizvodnju. Čak su i Kinezi namireni. Od razvijenih zemalja samo je Europska Unija zakržljala, kao i inače, u svemu osim prosipanja sile i okupaciji nevinih zemalja trećega svijeta, ovaj kontinent ne izvozi ništa osim velikih osvajača. Nije protektorat, nego demokracija.

Ta politika sad je svima u Uniji dohakala. Ovo im je prvi ekonomski udarac za koji su sami krivi, otkako Unija postoji. Rusi imaju dovoljno plina i nafte, ono kao poslali bi im, ali sada se inate, ili ćete sjevernim tokom koji obilazi Beregovo ili ćete južnim tokom koji obilazi Beregovo. Beregovo je mjesto u Ukrajini, a dalje i sami možete povezati.

No u čitavoj toj priči vjerojatno se pitate otkuda ovo uopće ima veze s Bosnom i Hercegovinom. Iskreno, nema. Bosna i Hercegovina je i prije posljednjeg rata gradila i gradila energetska postrojenja koja su nam trebala za silnu tešku industriju. U ratu je ta industrija gotovo nestala, ostala su postrojenja, dijelom razorena, oštećena, slabo održavana, ali realno, svaki će ti električar reći, šta se to ima pokvarit na elektromotoru?! Nema puno toga.

Danas imamo sljedeću situaciju – Republika Srpska najlošije stoji s proizvodnjom električne energije, nadoknađuje to dijelom ugljenom, naftom, plinom, u Federaciji BiH imamo supermoćnu Elektroprivredu BiH i ovu minijaturnu HiB. Prva je do unatrag nekoliko godina imala enormne godišnje viškove u proizvodnji i više od 1800 zaposlenih. Druga je proizvodila otprilike koliko je trošio jedan Aluminij. Na njihovu žalost, toliko su trošili i mali korisnici pa su oni taj dio uvozili, kupovali od ove velike i slično. Uglavnom, iz šupljeg u prazno, kao i većina stvari u BiH.

Šta ćeš ti da podigneš, veliš?

I sad dolazimo u situaciju da nas uvjeravaju kako cijena električne energije mora skočiti za čak 70%. Oprostite, ali zašto?! Dok su ovi mali HiB morali još i uvoziti dok je radio Aluminij, ali o Aluminiju i ostalim mrtvacima sve najbolje, nego njih više nema. Mala elektroprivreda sad ima dovoljno da podmiri potrebe, ponekad se malo omane kakvo sušno ljeto, ali se i nadoknadi plavnog zimom. I tako. Na nuli su, manje više. Za sve ostalo, menadžment.

Velika elektroprivreda, ono, imali su viška i prije. Sad još manje industrije. Pa eto, jedno sušno ljeto ne čini propast. Pušćite vodu iz Jablaničkog, ne može i turizam i struja. Odaberite šta vam je isplatnije. Znači, i ovdje, loš menadžment.

Ali sad bi oni da dignu cijene. Evo još Srbi malo i imaju razloga, prca ih to neko političko Sarajevo oko one hidroelektrane sa Srbijom. Ali realno, to su sve državni resursi, de pokažite u krizi da ste otporna vlast. Ili idite s vlasti. Ovi ovamo u Federaciji... nemam riječi.

Godinama mi pričamo o otvaranju tržišta električnom energijom za sve korisnike. Pa otvorite ga više. Godinama pričamo i dajemo pola marke mjesečno za obnovljive izvore. Ali obnovljive elektrane, nerijetko ona difuzna hidrogovna što uništavaju okoliš, grade samo košarkaši i ostali bogatuni.

Još nisam čuo da je država potaknula da solare izgradi lokalna džamija, crkva, škola, kino, kulturno-umjetničko društvo, stanari nekog kvarta, neka mala piljara. Još nisam čuo da je neka mjesna zajednica postavila solarnu punionicu električnih automobila. Još niti jedno električno vozilo nije kupljeno na poticaj države.

O čemu onda pričamo?! Kažu, nisu elektroprivrede socijalne ustanove. Nisu, ali Vlada jeste. A vi ste u Vladinom vlasništvu. Pa de onda, neka se netko od vas isprsi. Đesuba ti poticaji, đesuba ti javni projekti?! Pusti šupljake utopljavanje škola, to je samo zamazivanje šlaga na torti, ali tortu nitko ne jede ako je ona skupa margarinuša.

Otvorite tržište, potičete izgradnju malih obnovljivih elektranica, na kućama, na zgradama, u vrtićima, školama, bogomoljama, potičete kupovinu električnih vozila koja parkirana služe kao rasterećenje u vršnim šiljcima (jel, znaju ovi električari što je to)... tako se to radi. Dok toga ne bude, buraz, nema poskupljenja. Francuzi su svojedobno i za manja poskupljenja porazbijali čitavu državu. A vi pričate o 70 posto. E evo vam bivšeg austrijskog kancelara na tu priču!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close