Najgori su, kažu, bivši pušači. Takav je i moj otac. Prestanak pušenja, nakon što je godinama, konzumirao i po dvije kutije dnevno plavog Walter Wolfa, smatra jednim od najvećih postignuća u životu, što i jest. Od kako ga pamtim, uvijek je bio s cigaretom. Čak je pušio i dok se brijao u toaletu.

Taj nije mogao zaspati, a da ne pomisli da će se ujutro probuditi i zapaliti. Danas, mislim da je prošlo dvadeset godina, kako ne konzumira cigarete, povremeno se u njemu, kada vidi mene da pušim, probudi ono što Svetislav Basara naziva “nepušačkim fašizmom“. Prvo mi govori da cigarete užasno smrde, da trujem njega, okolinu, plaćam sama uništenje vlastitog zdravlja, a da ne pričamo kako su cigarete skupe. Zbog čega je uopće počeo pušiti, nisam ga nikada pitala. Mislim da neće dati pravi odgovor. U šali zna reći da je počeo pušiti kada je, jer je odrastao u bosanskom selu, prvi puta kravi naučio reći “mas“.

Hodajući prijenosnici zaraze

Namjera ovog teksta nije da opravdavam pušenje, a još manje potičem potencijalne čitatelje da krenu pušiti jer je to jedna od odvratnijih stvari koje čovjek može raditi, ali jest da se i sama, a i potencijalni čitatelji zapitaju – jesu li pušači ljudi?

Pušače se danas, u suvremenom svijetu, tretira kao prave moderne gubavce, hodajuće prijenosnike teške zaraze, utjeruje nas se u skrivene prostore kao da bolujemo od kuge. Građani smo drugog reda koji imaju povlašten status u prijeziru. Izrugivati nam se, smijati, nabrajati nam štetnosti (kao da ih sami ne znamo, znamo čak i bolje) imaju pravo svi. Na takve konstatacije pušač nema odgovora, može samo zapaliti još jednu cigaretu, ne bi li se smirio. Mi smo za većinu nepušačkog društva nedostojni života, a država provodi javnozdravstvene kampanje ne bi li nas potaknula da konačno bacimo cigarete i produžimo si životni vijek. Koliko sam samo puta čula da jedna cigareta dnevno smanjuje život za 14 minuta.

U BiH se do sada, relativno slobodno, moglo konzumirati cigarete. Tek u rijetkim kafićima u većim bh. gradovima, Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, postoje odvojeni dijelovi za pušače.

Izuzetci od zabrane

Ipak, Vlada Federacije BiH uputila je Prijedlog zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana kojeg će Parlament FBiH razmatrati sutra, 26. maja. Prema tom Zakonu, došlo bi do potpune zabrane konzumiranja duhana u svim javnim zatvorenim objektima, javnom prijevozu, ali i u privatnim automobilima u kojima se nalaze i djeca.

I tu nije kraj, Vlada FBiH predlaže potpunu zabranu pušenja u ugostiteljskim objektima koji bi trebali na vidnim mjestima istaknuti znak „zabranjeno pušenje“. U lokalima ne bi smjele biti istaknute pepeljare i druge posude za odlaganje pepela. I teror ide dalje: vlasnici objekta bi trebali one koji zakon ne budu poštovali, biti dužni opomenuti, uskratiti uslugu i zatražiti da osoba napusti prostor. U protivnom, vlasnik objekta će biti dužan pozvati policiju. Zamislimo samo da se tako policija zvala za sve ratne zločince, kriminalce među političarima, svaki put kada bi zatražili kavu.

“Zakon je predvidio i izuzetke od ove zabrane pa će tako pušenje cigareta biti dozvoljeno za korisnike usluga u službama i odjelima za zaštitu mentalnog zdravlja i drugim ustanovama koje pružaju psihosocijalnu rehabilitaciju. Pušenje će biti dozvoljeno na aerodromima i to u posebnom prostoru, ali o tome odluku donosi direktor aerodroma“, navodi se u njihovom priopćenju.

Kazne

Zakon tretira i zabranu stavljanja u promet duhanskih proizvoda koji sadrže razne vrste aditiva, koji stvaraju dojam da je duhanski proizvod manje opasan. Zabranjeno je stavljanje u promet i duhanskih proizvoda koji sadrže arome poput filtera i sl. Bilo bi zabranjena svaka vrsta reklamiranja duhana i duhanskih proizvoda, isticanje fotografija, logotipa.

Pravna osoba koja ne zabrani upotrebu duhana kaznit će se novčanom kaznom do 5.000 KM, a fizička osoba koja konzumira duhan i duhanske proizvode na javnom zatvorenom mjestu kaznit će se novčano sa 100 KM.

U obrazloženju prijedloga navodi se potreba da se zaštiti zdravlje građana te pravo pojedinca da živi i radi u okruženju bez duhanskog dima pozivajući se pritom na usuglašavanje zakona s onim iz zemalja Europske unije.

Josip Mlakić, pisac, scenarist, kolumnist portala Bljesak.info i mogu slobodno reći strastveni konzument duhana, izjavio je za da su pušači pretvoreni u neku vrstu prezrenih suvremenih parija.

Pucanj u vlastite noge

“Nesposobnim i nedoraslim političkim elitama potrebni su dežurni neprijatelji. Na Zapadu su to već dulje vrijeme pušač, što je postalo norma nove vrste političke korektnosti čija se osnovna karakteristika ogleda u tome kako 'neprijateljima' možete oderati kožu s leđa, a pritom biti sigurni da ćete naići isključivo na odobravanje“, rekao je Mlakić.

Prednost građana Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije BiH u odnosu na razvijene zemlje, sastoji se u tome što pušači još uvijek, smatra Mlakić, vjerojatno zbog svoje brojnosti, nisu pretvoreni u prezrenu i demoniziranu skupinu, kao što je to slučaj u zapadnom svijetu.

Vladin prijedlog da zabrani pušenje u ugostiteljskim objektima Mlakić smatra „pucnjem u vlastite noge“ i to „tko zna kojeg po redu“.

“Ne treba zaboraviti kako će ove mjere najviše pogoditi ugostiteljstvo koje je BiH najvitalnija industrijska grana. Što će vladajući dobiti zauzvrat? Kazne, naravno. Radi se o jednoj vrsti harača, jer su se institucije u ovoj zemlji pretvorile u puke haračlije, kao što je to bio slučaj s kaznama za vrijeme pandemijskog lockdowna, koje su u jednom trenutku postale same sebi svrha, odnosno sredstvo za punjenje proračuna“, izjavio je.

Mlakić smatra da država BiH ne postoji zbog građana, nego su građani tu da servisiraju državu, odnosno da bez “gunđanja pune proračun“.

Copy–paste zakoni

Zlatiborka Popov – Momčinović, sveučilišna profesorica, ističe kako u BiH, kao i obično, rade po modelu copy–paste metode kada je u pitanju regulacija proizvodnje i konzumiranja duhana.

“Ali na način, da na kraju sveta crna ekonomija, ulična prodaja cigare po povoljnim cijenama, a nitko ne kontrolira njihovu kvalitetu, niti vidim inspekcije na tim mjestima. Ako se ne donesu senzitivne mjere, na kraju će trpjeti svi – i pušači i nepušači i ugostitelji“, izjavila je Popov-Momčinović za Bljesak.info.

Što je društvo uređenije i zdravije, što ljudi bolje žive, oni manje konzumiraju duhan, smatra ona.

“Političari ne vide ništa sporno izgleda u problemima koje se tiču izgradnje monstruoznih stambenih objekata, u totalno neuređenom gradskom prijevozu i sl., rasprodaji naših rijeka, u svojim ogromnim primanjima i kako pristupaju i ovoj temi ukazuje na licemjernost bh. politike“, izjavila je.

U razvijenim i uređenim zemljama postoje varijacije, napominje, od načina regulacija, pa do toga, da se prostor za pušače koji su vani, zagrijavaju kako se ljudi ne bi smrznuli.

Licemjerna briga

Pušenje nije osobni izbor, objašnjava Mlakić, nego jedan mnogo kompleksniji problem.

U slučaju namjera Vlade Federacije, nastavlja, nije čak ni javnozdravstveni problem.

“Ova licemjerna briga vladajući za zdravlje pušača je obična floskula bez pokrića. Ne treba smetnuti s uma da su to isti oni, koji sada kao brinu za naše zdravlje, koji su nabavili nefunkcionalne respiratore“, podsjetio je Mlakić.

U BiH pušenje, dodaje, nije državni problem.

“Radi se o zemlji u kojoj je oko 40 posto odrasle populacije pušači, znači ljudi koji pune proračun, jer lavovski dio cijene koju ta populacija plaća za kutiju cigareta odlazi državi. Pravi državni problem bi bio kada bi nekim čudom preko noći svi pušači u BiH prestali pušiti. Pokušajte zamisliti što bi se dogodilo? Bio bi to raspad sistema“, zaključio je Mlakić.

Na svom Facebook profilu objavila sam status u kom sam pozivala borce za zabranu pušenja da komentiraju zašto podržavaju zabranu. Bilo je mnoštvo komentara, osoba s različitih adresa, i svi se oni svode na to da „ne žele konzumirati ono što nisu naručili“, da “jedva čekaju da zaživi da ugroženost humanih pušača“, da smo ih “nasmrdili za pet života“.

S cigaretom nisi sam

Jedno je sigurno – BiH u svemu nazaduje, o kakvoj se god ljestvici, listi, radilo, o bilo čemu, bili smo na zadnjem ili predzadnjem mjestu. Pa zato želim podsjetiti na iduću činjenicu koju smatram uspjehom.

Studija Američkog udruženja psihologa iz 2017. godine je pokazala da je samoća bolest teža i štetnija po zdravlje ljudi od zavisnosti pušenja. Više ljudi umre od usamljenosti i tuge uslijed otuđenosti dehumaniziranog života.

Zbog toga je Velika Britanija uvela Ministarstvo za usamljenost i to 2018. godina, jer je utvrđeno da od samoće pati svaki deseti stanovnik zemlje. U BiH su slavni York, reklamirao pod sloganom “S cigaretom nisi sam“ još 2014. godine.