Može li se nekadašnji mostarski gospodarski div podići iz pepela?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Direktor izraelske M.T. Abraham Grupe Amir Kabiri susreo se s v.d. direktora Aluminija d.d. Mostar Antom Rezićem, kako bi izraelska kompanija što kvalitetnije ispunila zahtjeve koje je pred njih postavila Vlada FBiH, a koji se tiču izmjena i dopuna ponuđenog ugovora o najmu Aluminija.

M.T. Abraham grupa je preko svoje tvrtke Aluminij Industries d.o.o., registrirane u Mostaru, ponudila Vladi FBiH ugovor o najmu postrojenja Aluminija d.d. Mostar.

Cilj najma je revitalizirati kompaniju i u konačnici vratiti na posao što je moguće više radnika posrnule mostarske kompanije. Prvi cilj je ponovno pokretanje proizvodnje u pogonu Ljevaonica, a kasnije i u  Anodama, uz pokretanje Elektrolize u završnoj fazi.

Vlada FBiH dala je M.T. Abraham Gropi rok od 30 dana da ugrade izmjene u predloženi ugovor, koji će se potom ponovno naći na razmatranju u Vladi FBiH.

Kabiri je, na ranijem sastanku s radnicima Aluminija, izjavio kako će osobno voditi ovaj proces, a s Rezićem se susreo u petak kako bi razgovarali o nekim od točaka za koje je Vlada FBiH zatražila doradu, uključujući i anekse koji će postati sastavnim dijelom ugovora, a koji se odnose na postrojenja koja bi Aluminij trebao iznajmiti Abraham Grupi.

Saznajemo kako je sastanak Kabirija i Rezića protekao na način da su obje strane bile zadovoljne razgovorom. Pojednostavljeno rečeno, to znači da Abraham Grupa dalje nastavlja raditi na ugovoru o najmu postrojenja Aluminija. Spomenuti ugovor bi se uskoro trebao naći na dnevnom redu Vlade FBiH.

Laco je jedino 'kriv' jer mu je punac Čović

Prije nekoliko dana je svojevrsnu buru izazvao članak kojeg je objavio portal Žurnal, u kojem se navodi kako Vlada FBiH ima zadršku prema kompaniji Aluminij Industries d.o.o., iza koje stoji Abraham Grupa, jer se iza svega, navodno, kriju interesi HDZ-a, usko povezani s ruskim kapitalom i političkim utjecajem.

Prozvan je i regionalni direktor MT Abraham grupe Marko Laco, kojem se spočitavaju rodbinske veze s Draganom Čovićem.

“Ljudi imaju veliku i bujnu maštu. Ja sam ovdje jedino kriv što mi se punac preziva Čović”, kazao je Marko Laco za portal Hercegovina.info, upitan ima li skrivenih motiva iza ponude Abraham grupe.

Laco je inače već godinama prisutan u IT sektoru i godinu i pol dana radio je na razvoju softverskih rješenja za Abraham grupaciju. Četiri dana nakon gašenja Aluminija, kako sam navodi, zatekao se u Izraelu i spontano započeo razgovor s njima o mogućnosti da se pomogne mostarskoj kompaniji.

“Govorio sam im od koje je važnosti da to poduzeće opstane, pitao ‘ljudi može li se tu išta učiniti’. Oni su to prepoznali kao priliku, jer je to industrija koja ima budućnost. Uz Izraelce, uključili su se i Kinezi i ubrzo smo bili kod Novalića”, izjavio je Laco, dodavši kako druge pozadine nema.

Arapi ostali u pustinji, a ministar i dalje neće 'Ruse'

Proteklih mjeseci Abraham Grupa često je bila temom u medijima, ponajviše zbog otvorenog antagonizma koji je prema njima od početka javno izražavao resorni federalni ministar Džindić, koji je jesenas vodio istinsku sveobuhvatnu ofenzivu protiv ovog potencijalnog investitora, preferirajući jednu kompaniju s Bliskog istoka, koja se nakon jednodnevnog posjeta Aluminiju u studenom više nije 'javljala za riječ'.

Nakon što su Arapi izgubili interes za Aluminij, o njima je prestao govoriti i ministar, ali je stav naspram Abraham grupacije ostao nepromijenjen.

Federalni premijer Novalić u povremenim osvrtima na slučaj Aluminija uglavnom zagovara stečaj, dok se pojedini neovisni ekonomski teoretičari i neki samozvani 'poznavatelji situacije' decidno izjašnjavaju za gašenje, odnosno likvidaciju.

Treba još napomenuti kako tvrtka Aluminij Industries d.o.o. nije registrirana nakon povratka predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića iz Rusije (sredinom veljače), nego je Abraham Grupa mjesecima pripremala teren kako bi s pravne i praktične strane bili spremni za ulazak u posao s Vladom FBiH i ostalim dioničarima Aluminija. Međutim, u ozbiljnoj raspravi o tako važnoj potencijalnoj investiciji, kao što je ova, ne bi trebalo 'zalaziti' u sfere koje samo odvlače pozornost i ništa ne objašnjavaju.

Novoizabrani v.d. direktora, prof. dr. sc. Ante Rezić, po prirodi je odmjeren i javnim istupima manje sklon stručnjak, govore njegovi dugogodišnji kolege iz Aluminija, tako da je u ovome trenutku teško ocijeniti ima li direktor Rezić neki konkretan plan ili se drži plana realizacije koncepta koji mu je predočen od strane viših instanci.

Nedostatak vizije i hrabrosti u Vladi FBiH dokrajčili Aluminij

Nedavno se oglasio i raniji predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Dalibor Miloš, koji je za portal Klix.ba kazao kako su nedostatak vizije i hrabrosti u Vladi FBiH dokrajčili su Aluminij.

"Aluminij je preplaćivao cijenu struje godišnje 50 milijuna KM, ali da se razumijeno, naše elektroprivrede nisu za to krive, one su iskoristile nepostojanost jasne zakonske regulative, koju su trebale donjeti odgovorne agencije i vlada. Zašto se pristojba za Elektroprijenos ne naplaćuje prilikom izvoza struje, a naplaćuje prilikom njenog ostajanja u državi? Isto vrijedi i za naknadu za obnovljive izvore energije... Zar nije logičnije da se naplaćuje prijenos trgovcima koji prodaju struju vani, nego domaćim kompanijama koje bi trebale činiti stratešku industriju jedne države. Mi bez troška dajemo našu struju prema vani, a nemojte zaboraviti da smo jedina zemlja u regiji koja više proizvodi nego što ima potreba. Na godišnjem nivou naknade za Elektroprijenos, NOS i obnovljive izvore energije Aluminij je, u prosjeku od 2010. do 2019., godišnje plaćao 20 miliona KM. Prilikom izvoza te iste struje naplaćeno je 0 KM", kazao je s dosta gorčine Miloš.

On još dodaje kako su nepotrebni nameti koje je Aluminij platio za tarife, naknade i trošak CO2 certifikata, iznose samo za 2018. godinu 70 milijuna KM. Ako se uzme u računicu da se ovakav trošak elektroprijenosa i drugih tarifa plaća od 2006. godine, kalkulacija kaže da je za period od 2006. do 2018. godine plaćeno oko 300 milijuna KM nepotrebnih troškova, a što je otprilike i dug koji je Aluminij imao s tim razdobljem.

Sve bi opet moglo, ako bi se pomoglo...

Prestanak rada Aluminija izazvao je dosta poremećaja i u elektroenergetskom sustavu i u domaćem gospodarstvu općenito. Sve se to izravno odrazilo na praktično sve segmente društvenog života u Hercegovini, ali i čitavoj Federaciji BiH.

Ponovno pokretanje svih pogona Aluminija pokrenulo bi zaustavljene mehanizime društvenog života, ali je ta misija priličan izazov za svakoga, upravo radi navedenih gubitaka koji su se godinama gomilali.

S obzirom da su tržišni uvjeti ostali nepromijenjeni, a cijena električne energije na način kako ju je nabavljao Aluminij je neisplativa za proizvodnju metala, nejasno je u ovome trenutku kako planiraju raditi potencijalni investitori, konkretno Aluminij Industries d.o.o. Rečeno se odnosi na eventualno ponovno pokretanje Elektrolize.

Ukoliko bi se Vlada FBiH opredijelila za model stečaja i rasprodaju imovine Aluminija, navjeći vjerovnici (EP HZ HB i banke), najlošije bi prošli po pitanju naplate svojih potraživanja. Ukoliko bi se Aluminij dao u najam, od mjesečne zakupnine bi se dugovanja prema vjerovnicaima otplaćivala desetljećima.

Jedini koji bi brzo došli u povoljnu poziciju, ponovnim pokretanjem Aluminija, su njegovi uposlenici. Ponovimo, time bi se 'vratio život' u mnoge druge segmente društva i možda bi u konačnici svi bili zadovoljni. Čak i oni koji su u svojoj glavi već otpisali i Aluminij i sve ono što je bilo na njega 'nakačeno'. A toga uistinu nije malo...