Domazet: U BiH se susrećemo sa fenomenom preuranjene deindustrijalizacije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Reindustrijalizacija Bosne i Hercegovina: mit ili stvarnost'' bila je  tema predavanja koje je član Odbora za ekonomske nauke Odjeljenja društvenih znanost ANUBiH prof.dr. Anto Domazet održao danas u Sarajevu. 

Kako je kazao u svom izlaganju, deindustrijalizacija je globalni fenomen, a iskazuje se kroz smanjenje udjela industrije u stvaranju bruto dodane vrijednosti (BDV) i doprinosu zapošljavanju. 

''U BiH se susrećemo sa fenomenom preuranjene deindustrijalizacije (Premature Deindustrialization) koja je se u posljednjim desetljećima iskazala u tri vala. Razmjere deindustrijalizacije mogu se ilustrirati podacima da je prerađivačka industrija (Manufacturing) u 1990. godini stvarala 34,8 posto bruto dodane vrijednosti i 40,5 posto ukupne zaposlenosti SR BiH. U 2016. godini industrija stvara 15 posto bruto dodane vrijednosti i 19,9 posto ukupne zaposlenosti BiH. Prerađivačka industrija u Federaciji BiH bilježi oko 20 posto veću produktivnost nego industrija u Republici Srpskoj'', kazao je Domazet. 

Na pojavu deindustrijalizacije u BiH, ističe, utjecali su čimbenici unutarnje destrukcije, čimbenici globalne liberalizacije koja domaću industriju izlaže oštroj međunarodnoj konkurenciji (pojava Kine i novoindustrijaliziranih zemalja), te čimbenici tehnološkog razvoja koji se ispoljavaju u 4. industrijskoj revoluciji zasnovanoj na digitalizaciji. 

Sve to dovodi do visokog rasta produktivnosti u industriji koja zadovoljava rastuću tražnju manjim brojem radnih mjesta, što dovodi do toga da u svijetu udio industriji više opada u zaposlenosti, nego u stvaranju dodane vrijednosti. Ta pojava je sasvim suprotna od prikazanog stanja industrije u BiH. 

''Međutim, koliko god tranzicija bila vođena lošim politikama, osnovni razlog deindustrijalizacije u BiH su tektonske promjene u globalnom i regionalnom okruženju:   urušavanje socijalizma i tranzicija ekonomija bivšeg SSSR i SEV-a, disolucija SFRJ i slom gospodarskog sustava tržišno-planske privrede SR BiH koji se oslanjao na privredni sustav SFRJ. Posebno su se u BiH na udaru našla velika poduzeća, koja su bila asocijacije industrijskih poduzeća .Tijekom tranzicijskog razdoblja  izostala je transformacija društva i ekonomije u efikasnu tržišnu ekonomiju, a sve reforme su zastale na pola puta'', rekao je Domazet. 

Po njegovim riječima, obnova i razvoj industrije provode se primarno na osnovi tržišnih poticaja, a sustav institucionalne podrške kroz industriji prilagođen društveni i gospodarski sustav tek je u povoju. 

''Pokazuje se da razvoj industrije zahtijeva mnogo veću i raznovrsniju podršku od puke liberalizacije u tranzicijskom razdoblju, dok je izostala podrška kroz politike i strategije razvoja i građenje efikasnih institucija za podršku industriji. Posebno je vidan izostanak efektivnih industrijskih politika.Stvorena ekonomska struktura sa izrazitom dominacijom usluga nije imanentna stupnju i potrebama razvoja BiH'', kaže Domazet. 


Reindustrijalizacija je, kako ističe,  nezamjenjiva strategija sektorskog rasta u BiH zbog naslijeđene industrijske baze, zbog potrebe provođenja modela rasta zasnovanog na izvozu, zbog faze konkurentnosti koja je zasnovana na efikasnosti, pokretanoj investicijama (proizvodnja standardiziranih proizvoda na efikasniji način od konkurenata), zbog tradicije industrijske proizvodnje i strukture ponude radne snage koja tradicionalno inklinira industriji.