Triput siječem, opet kratko...

Bliži se kraj siječnja, ali u Aluminiju su još neke važne stvari otvorene

Nova sjednica Nadzornog odbora trebala bi se održati u ponedjeljak, 27. siječnja, ali nam u Aluminiju nisu mogli potvrditi hoće li tada biti imenovan novi v.d. direktora i hoće li biti određen novi datum održavanja skupštine dioničara.
Gospodarstvo / Tvrtke | 22. 01. 2020. u 12:04 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Snimio čitatelj / Mostarska tvornica je prazna

Preostali uposlenici mostarskog Aluminija odrađuju svoje posljednje dane u bivšem hercegovačkom divu, jer im otkazni rok istječe s 31. siječnja.

Za Bljesak.info je potvrđeno kako je jučer isplaćena plaća za prosinac 2019., a još ranije svima koji su s 31.12. 2019. bili proglašeni tehnološkim viškom uplaćene su i odgovarajuće otpremnine. Prema onome što je uprava u ostavci kazala uposlenicima, plaća za siječanj također je osigurana i trebala bi biti isplaćena u narednih 10-15 dana.

Aktualna uprava trenutačno završava anketiranje preostalih radnika o tome žele li i dalje ostati raditi, ukoliko ih novi upravitelj bude želio zaposliti. Nije jasno pod kakvim bi uvjetima radili oni koji prihvate, ali najvjerojatnije je u pitanju ugovor o radu na određeno vrijeme.

Nedavno je otkazana skupština dioničara, koja je bila zakazana za 17. siječnja, i na kojoj je trebalo donijeti odluku o ponudi Abraham grupe, koja želi uzeti u najam pogone Aluminija. Saznajemo da je ugovor o tom poslu konačno definiran i u međuvremenu se radi na usuglašavanju još nekih sitnica.

Nadzorni odbor još nije imenovao vršitelja dužnosti direktora za prijelazno razdoblje nakon 31. siječnja, kada prestaje mandat aktualnoj upravi.

Ima li pilota u avionu?

Nova sjednica Nadzornog odbora trebala bi se održati u ponedjeljak, 27. siječnja, ali nam u Aluminiju nisu mogli potvrditi hoće li tada biti imenovan novi v.d. direktora i hoće li biti određen novi datum održavanja skupštine dioničara.

Navodno niti jedan od potencijalnih kandidata iz Aluminija, koji su prošli 'čekiranje' u središnjici HDZ-a, nije želio prihvatiti dužnost direktora nakon 31. siječnja pa će Nadzorni odbor uz podršku vrha politike imenovati nekoga izvana. Neslužbeno se spominju neka imena bliska samom vrhu HDZ-a, ali još ništa nije sigurno.

Podsjećamo, mostarski Aluminij je iskopčan s visokonaponske mreže 10. srpnja prošle godine, nakon što više nije mogao plaćati račune za struju.

U međuvremenu su predsjednik M.T. Abraham Group Amir Gross Kabiri i direktor ove grupacije Isaac Mansur Tamir najavili ozbiljan projekt i velike planove s mostarskom tvornicom, a početak obnove proizvodnje trebao bi započeti u Ljevaonici, koju Abraham grupacija želi iznajmiti.

"Naš primarni cilj je reaktivirati i stabilizirati postojeću ljevaonicu, uvesti novu operativnu učinkovitost, otvoriti novu modernu liniju proizvodnje i poboljšati prakse upravljanja koje će osigurati dugoročnu stabilnost i profitabilnost, pokazujući tako još jednom Bosnu i Hercegovinu kao regionalnog i svjetskog proizvođača i izvoznika aluminija. Tvornica izravno i neizravno utječe na više od 15.000 radnih mjesta u regiji. Naše znanje i kapitalna ulaganja izravno i neizravno povećavaju stopu zaposlenosti u cijeloj regiji", rekao je Kabiri nedavno u intervjuu za Večernji list.

(Ne)očekivano se ova priča ''otegla'', a hoće li uistinu doći do uspostavljanja suradnje, nitko ne može pouzdano kazati.

Kako je počelo i kako završilo?

Ostat će zabilježeno da je mostarski Aluminijski kombinat svoj rad započeo još davne 1975. godine, kad je u okviru Energoinvesta s proizvodnjom započela Tvornica glinice. Novo poduzeće, nazvano Aluminij Mostar, ustrojeno je 1977. godine, u koje, nakon puštanja u proizvodnju, 1981. godine ulazi i Tvornica aluminija.

S obzirom da je mostarski Aluminij u ratu 1992. godine teško stradao, njegova obnova započela je odmah nakon uspostave mira, a 15. ožujka 1997. godine pušten je u rad pogon Anode, da bi 14. kolovoza bila upaljena prva elektrolitička peć u pogonu Elektrolize.

 

Vrhunac poslovnog i proizvodnog uspjeha Aluminij bilježi između 1999. i 2008. godine, nakon čega se ukupne okolnosti mijenjaju i Aluminij ulazi u opasne vode poslovanja s gubicima koji su se stalno povećavali da bi prošle godine premašili 400 milijuna maraka.

Po svemu sudeći nikad neće biti odgovoreno na pitanje zašto je došlo do tako drastičnoga kraha Aluminija i koje su osobe izravno tome kumovale.

Kopirati
Drag cursor here to close