Ljubušanka sa zagrebačkom adresom Josipa Maras vlasnica je Studija Wallart, ujedno prve tvornice tapeta u Hrvatskoj. Njihove tapete, kao svojevrsna umjetnička djela, danas krase zidove širom svijeta, a za svoj rad dobila je i brojna priznanja.

Koliko se čekaju narudžbe tapeta, imaju li narudžbe iz Hercegovine te kakva je šefica, otkrila je umjetnica i poduzetnica Josipa u intervjuu za Bljesak.info.

Bljesak.info: Znamo koliko ste naporno radili na stvaranju svog brenda, ali možemo primijetiti kako se sve nekako realiziralo u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Kako Vam je takav uspjeh pošao za rukom?

Josipa Maras: Kao što to uvijek biva, uspjeh preko noći dolazi samo kada noćima ne spavaš. Dvadesetak godina bavljenja slikarstvom, 7 godina plivanja u poduzetničinim vodama i skoro 4 godine od pokretanja Studijo tapeta. I kao što Đole kaže „od tog ugla brojim korake“. Za tapete sam od samog starta imala neki dobar osjećaj. Omogućile su mi da mi život bude puno bolji od onog kojeg sam sanjala i imam neizmjernu sreću da se u toj cijeloj priči profesionalno pronašao i moj muž. Njegova znanja, vještine i energija su naš brand katapultirali na pozicije i mjesta koja sam nekad samo potajno priželjkivala. Recept je vrlo jednostavan i pali kod svakoga, pod činjenicom da nas zdravlje služi. Puno rada i pun šešir sna.

Foto: Ustupljene fotografije / Dizajn Studija Wallart

Bljesak.info: Pandemija Covid – 19 ostavila je traga u svakome poslovanju. Je li utjecala na daljnji razvoj Vašeg brenda?

Josipa Maras: Pa mislim da nema djelatnosti koja je ostala imuna na pandemiju. Pa tako i ovaj naš mikro segment u cijelom ovom sustavu. Ja sam osobno zahvalna na tim vremenima jer su meni donijela puno dobrog. Kao prvo, svi smo ostali zdravi i na okupu. Zatim je pandemija bila ta koja je katalizirala našu odluku za koju smo se dugo premišljali, a to je da muž ostavi reprezentativnu karijeru naftnog inženjera i primi se tapeta. To je stvarno svima zvučalo suludo, srećom, nama nije. Mi smo duboko vjerovali da je naša najveća snaga u sinergiji naših predispozicija koje su dijametralno suprotne. Ja sam dobila muža koji je stalno doma, djeca tatu i Studijo je dobio najboljeg mogućeg kolegu. Osim tog velikog benefita, ne pamtim razdoblje kada sam više crtala nego tada. Uredno sam jutra znala dočekati crtajući. U toj fazi smo odradili puno velikih projekata privatnih vila po cijelom svijetu, jer je ta grana turizma tada najviše procvjetala.

Bljesak.info: Prva ste osoba u Hrvatskoj koja je otvorila tvornicu tapeta. Imate li već domaću konkurenciju?

Josipa Maras: Po pitanju tapeta u Hrvatskoj nemam mjesta za skromnost. Njihov uzlet se događa s našim stupanjem na scenu budući da smo bili prvi u Hrvatskoj. Ponosna sam jer smo pokrenuli cijelu jednu granu industrije i poslova. Pojavile su se i druge firme inspirirane mojim radom, tapetari su dobili pune ruke posla, proizvođači materijala i ljepila također. Takve firme ne smatram konkurencijom jer svatko od nas ima neku svoju viziju, a moja je samo moja i to klijenti prepoznaju i vrednuju. Što se tiče tvornice, tu smo u samom svjetskom vrhu po opremljenosti. Takav sustav je po prvi put instaliran u Hrvatskoj i nitko na ovim prostorima nema nešto slično.

Bljesak.info: Personalizirane tapete Vaša su strast, a poznato je i kako Vaši klijenti čekaju na svoje narudžbe i po 6 mjeseci s obzirom na veliku potražnju. Jeste li imali neobična iskustva sa željama Vaših klijenata? Možete li nam otkriti neke detalje?

Josipa Maras: Sa novim proizvodnim pogonom su naši rokovi za izradu tapeta poprilično kratki, ovisno o veličini projekta. Uglavnom se radi o izradi tapeta u periodu 7 do 10 radnih dana ili nešto više za veće kvadrature. Ono na što se trenutno dugo čeka je u potpunosti custom made tapeta koju prema želji klijenata crtam isključivo za neki projekt. To su projekti koje pomno razrađujemo s arhitektima i dizajnerima diljem svijeta. Budući da je to proces koji traje i oduzima jako puno vremena, postoji lista čekanja jer usprkos velikoj želji, moji vremenski kapaciteti su ograničeni. Naši klijenti su raznoliki, od velikih hotelskih lanaca, turističkih i ugostiteljskih objekata, banaka, zlatarnica, ureda za poznate kompanije, do privatnih kuća, vila, apartmana i stanova. Prošli tjedan smo završili velik i zanimljiv projekt u New Yorku za kojeg nas je unajmio poznati studio iz Milana Locatelli & partners. Za iste investitore smo radili i projekte po Švicarskoj i Monaku. Budući da ime samih investitora nikad ne otkrivam, mogu samo reći da mi jako imponiraju jer se radi o velikim i svjetskim facama. Trenutno crtam za jedan veliki projekt u Essenu u suradnji sa renomiranim studijem za dizajn interijera u Berlinu, Ivy's design. Jako me veseli što u ovom poslu radim i stvaram sa predivnim i profesionalnim ljudima i što naš rad nađe dom u najprivlačnijim mjestima svijeta.

Foto: Ustupljene fotografije / Josipa Maras

Bljesak.info: Rođeni ste u Ljubuškom. Kako je odgoj i način života kojeg ste živjeli kao dijete utjecao na preseljenje u velik grad? Vidite li se u budućnosti u Hercegovini?

Josipa Maras: Jedna od činjenica koja me čini itekako ponosnom je to mjesto rođenja i činjenica da sam odrasla u Vitini pored Ljubuškog. Danas, kad sam i sama roditelj sve više uviđam benefite odrastanja u maloj sredini. Odlazak na fakultet u Zagreb i ta faza osamostaljenja je nešto što bi poželjela svakom, posebno boravak u studentskim domovima. Predivne uspomene i prilike za stjecanje vještina koje se itekako daju kapitalizirati poslije kroz život. Iako danas Zagreb ne bih mijenjala ni jednim drugim mjestom za život, veseli me biti u Hercegovini i gledati svoju generaciju koja se većinom vratila i dolje živi i stvara. Ja sam vječni optimist i vidim budućnost u svemu, kamoli ne u Hercegovini. Iako nam geografski položaj nije udijelio status „prvi red do mora“, Hercegovina posjeduje tu neku magiju zbog koje svi jedva čekamo doći i biti dolje i kada krš obara rekorde na Celzijusu.

Bljesak.info: Imate li narudžbe iz Hercegovine?

Josipa Maras: Hercegovina je izrodila brojne genijalce, pa tako ni grana dizajna interijera nije ostala zakinuta za svoje predstavnike. Iz Hercegovine imam dosta dizajnera s kojima surađujemo i stvaramo lijepe interijere u kojima odrastaju neke nove generacije.

Bljesak.info: S obzirom na priznanja i nagrade koje su dodijeljene Vama i Vašem radu, pretpostavljamo kako se posao svakim danom sve više širi. Koliko je izazovno pronaći djelatnike u Vašoj domeni? Koliko djelatnika broji kompanija? Kakva ste šefica?

Josipa Maras: Optimist i sanjar u meni su uvijek imali nadobudne planove i računice kada je u pitanju rast, ali na moju veliku sreću, realnost je ipak pokazala koliko se puno veće stvari događaju kada puno radimo i još više vjerujemo. U zadnjih godinu dana, muž i ja smo donijeli par nekih krucijalno velikih odluka koje su nas rastegnule do krajnjih granica u svakom smislu. Danas te odluke već pomalo daju rezultate, a tek smo načeli svoj krug. Bar ja to tako vidim. Sada smo u dva poslovna prostora koja su nam premala. Dok smo prije 9 mjeseci ulazeći u drugi poslovni prostor mislili kako nam je to preveliko. Trenutno nas je 6 stalno zaposlenih u firmi te studenti preko studentskih ugovora koji rade svakodnevno.

Foto: Ustupljene fotografije / Dizajn Studija Wallart

O tome kakva sam šefica, nije primjereno da govorim o sebi. Znam jedino da uvijek nastojim biti čovjek, djelovati i raditi po načelima za koje vjerujem da su ispravna. I nisam neki fan oslovljavanja sa “šefice, direktorice ili slično“. Moja vizija je da smo mi svi kolege i igramo za isti tim. Imam sreću pa sam oko sebe stvorila tim predivnih ljudi s kojima imam privilegiju raditi, zbog kojih jedva čekam doći u ured i s njima popiti kavu. I svi izazovi s njima su mi lakši. Zaista se nadam da će ova moja priča nastaviti ići u dobrom smjeru kako bi i svima oko sebe nastavila pružati sve bolje uvjete. Jer nekad davno sebi obećah, ako rastem ja, rastu i svi oko mene. Mislim da je to odgovornost svih nas kojima su povjerene neke vještine i prilike.

Bljesak.info: Znamo koliko je teško koordinirati uspješan posao kojem se treba posvetiti 100% i nemate radno vrijeme i obitelj. Imate li malu pomoć? Tko Vam je najveća podrška?

Josipa Maras: Još prije par godina sam bila primorana napraviti jedan pošteni redizajn svojih uvjerenja koja većina nas žena iz Hercegovine nosimo sa sobom. A to je da sve možemo same. Možemo, ali ne moramo. Ja imam pomoć za sve što mi zatreba. I ta pomoć mi nije došla kao neki miraz, već kao posljedica napornog truda i rada muža i mene. To je jedini način da ja funkcioniram sretna i zadovoljna. Najveća podrška u svemu mi je muž. On mi je i ljubavnik i muž i podrška i kolega i najbolji prijatelj. Naš odnos je naša najveća snaga i na tim temeljima gradimo sve od prvog dana.