Mostar tone: Dižu se ruke i sidra

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nezaposlenost, propadanje velikih i malih tvrtki i obrta, mladi bez budućnosti realna su slika grada na Neretvi. Grad, koji je nekada bio jedan od gospodarskih središta cijele države, a i cijele hercegovačke regije, danas vrtoglavo ide u propast.

Posla ni u oglasima

Po preliminarnim rezultatima popisa stanovništva, Grad Mostar ima 113.169 stanovnika, od čega je prema statistici Zavoda za zapošljavanje u ovom gradu nezaposlenih u mjesecu studenom bilo 16.789. Iako je nezaposlenih preko 16 tisuća, prema istoj statistici u istom mjesecu u Mostaru nije bilo slobodno niti jedno radno mjesto. Teško stanje potvrđuje činjenica kako je u oglasima sve manje ponuda za posao, a sve više oglasa u kojima ljudi prodaju osobne stvari kako bi zakrpili obiteljski proračun i preživjeli mjesec.

Od ukupnog broja nezaposlenih čak 6.501 osoba nema nikakvo radno iskustvo. Stoga, mladi koji ne mogu steći radno iskustvo u svom gradu, a veliki dio njih je visokoobrazovan, odlučuje se prvi posao potražiti u inozemstvu.

U ovom gradu je prema Federalnom zavodu za statistiku zaposleno oko 30.251 osoba, od kojih većina radi za prosječnu plaću od 800 KM što nije dovoljno ni za pokrivanje osnovne potrošačke korpe, koja iznosi oko 1.700 KM.

Blokirani računi i propast malih poduzetnika

U gradu na Neretvi, koji je slovio kao mjesto dobre zabave i dobrog mjesta za shopping, sve je više ugostitelja i vlasnika butika koji su stavili ključ u bravu.

Smanjen promet, velike cijene najmova i velika konkurencija, te previše administracije natjerale su male poduzetnike da stave ključ u bravu i dignu ruke od posla. No, ne zatvaraju se samo kafići i butici, nego i tvrtke koje se bave i drugim djelatnostima.

Dubioza u kojoj se nalazi Mostar potvrđuje činjenica kako je u gradu, prema Središnjoj banci BiH ima 14.160 građana i tvrtki s blokiranim računima.

Tko nije štrajkao, magarac je bio

Vremena u kojima su veliki giganti zapošljavali veliki broj Mostaraca, a slobodno možemo reći i Hercegovaca, su stvar davne prošlosti. Žitopromet, Fabrika Duhana, Sokol, samo su neke od tvrtki čijom propasti je zakinuto više tisuća radnika.

Sudbinu njihovih radnika izbjegli su radnici Narodnog pozorišta, Komosa, Vatrogasci, prosvjetni radnici, koji su pravo na posao i plaću tražili putem štrajka. Na sreću, ovi radnici nakon štrajka dobili obećanja, ali i plaće kojima koliko toliko mogu osigurati pristojan život svojim obiteljima. No, problem nije dobio dalekosežno rješenje.

Sadašnje stanje i angažiranost vlasti, koja je u blokadi zbog neprovođenja presude Ustavnog suda o Izbornom zakonu, ne daju nadu Mostarcima da će biti bolje. Sve više ljudi trbuhom za kruhom će napustiti grad, a oni koji će ostati, jedva će spajati kraj s krajem.