Put do EU

Kakva je sudbina balkanskog uglja?

Gospodarstvo / Flash | 26. 05. 2015. u 12:56 Sa.M.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Balkanske države i Ukrajina čine ''značajne investicije'' u svoje termoelektrane jer tako prodaju jeftino proizvedenu električnu energije Europskoj uniji, dok zemlje članice pokušavaju smanjiti ovisnost od ruskog plina.

Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Srbija i Ukrajina planiraju izgraditi novih 14,82 GW novih postrojenja na ugalj od kojih će većina biti dodatak na već postojeće elektrane, navodi se u studiji nevladine organizacije CEE Bankwatch.

Ove države su članice Energetske zajednice i većinu sredstava dobivaju iz EU fondova. Nove reforme bi trebale biti predložene od strane EU na sastanku u lipnju u Beču i da budu usvojene do listopada 2015. godine. Ipak aktivisti kažu da su otkrili da EU nema namjeru pričati s ovim državama o smanjenju emisija i zaštiti okoliša zbog uvoza električne energije.

Sporazum o energetskoj zajednici nema u principu neke restrikcije za uvoz električne energije, ali članstvo podrazumijeva da se moraju pridržavati neka ekološka pravila. Europska mreža za klimatske akcije je pozvala Europsku komisiju da iskoristi svoj utjecaj i zaustavi ove zemlje od postajanja ''osnovnih odlagališta prljave energije''.
Nova postrojenja na ugalj u Srbiji, Crnoj Gori i Ukrajini nisu dovoljno tehnološki napredna da se smanji emisija sumporovih oksida, a ove tehnologije u EU su mandatore.

CER (Center for European Reform) je rekao da ove države imaju nepravednu trgovinsku prednost, a to je da nisu primorani koristiti skuplje tehnologije za smanjenje emisija koje se moraju koristiti u EU. CER želi da EU iskoristi trgovinski zakon i da se blokira uvoz iz ovih država na osnovu zdravlja i zagađenja koje ugalj predstavlja za Europu.

CER je također dodao da zemlje članice EU ne bi trebale kupovati električnu energiju od država koje ne ispunjavaju standarde EU u pogledu zaštite okoliša. Srbija, Crna Gora i Ukrajina su članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO) kao što je i EU.

Članovi WTO su u mogućnosti nesmetano uvoziti od drugih članova, osim ako to nije zdravstveno ili okolinski zabranjeno. U sljedećem razdoblju Europska Komisija će razgledati situaciju i vidjeti da li su ispunjeni svi kriteriji za uvoz iz ovih država.

Zagađenja iz susjednih država mogu naškoditi ljudima iz drugih država i imati značajan uticaj na zdravlje i ekonomiju. The Health and Environment Alliance (HEAL) je pronašla da je u Srbiji više od 10.000 ljudi prerano umrlo zbog izloženosti ozonu i prljavštini u 2010. godini. HEAL također procjenjuje da zdravstveni troškovi u Srbiji zbog zagađenja iz postrojenja na ugalj iznose 4,98 milijardi eura godišnje. Srbija ima drugu najvišu stopu prerane smrti u Europi.

Prema CER-u Srbija, Crna Gora i Ukrajina znatno povećavaju korištenje uglja. To je dijelom i da se iskoristi plan EU o energetskoj uniji. Energetska unija je strategija EU na jačanje otpornosti na nestašice energije. Kao prvi dio plana je da se smanji ovisnost o ruskom gasu, a to mogu iskoristiti najviše ove države sa svojom energijom iz uglja.

Planovi energetske unije su ipak na plinu, a ne na uglju. Glavni cilj strategije je da se EU okrene prema nisko karbonskoj ekonomiji. Prema tome može se zaključiti da sadašnja ulaganja u ugalj u zemljama Balkana mogu samo donijeti probleme u budućnosti.
Da bi pristupili EU ove balkanske države moraju da usvoje okolišne i klimatske politike. Procjena je da bi Srbija morala da potroši 10,5 milijardi eura da donese EU zakone i odluke. Srbija se nada ulasku u EU 2022. godine, a Crna Gora 2020. godine, a svoje emisije bi onda trebale smanjiti do 2030. godine kao i sve ostale države članice. Lideri EU su se nedavno složili postaviti cilj smanjenja emisija od 40 posto u odnosu na svoje emisije iz 1990. godine.

Trenutna cijena emisijske dozvole u EU košta 5 eura po toni i postojeće elektrane na gas i ugalj o ovoj regiji bi koštale vlast oko 575 milijuna eura godišnje. Planirana nova postrojenja na ugalj bi dodatno koštali 133-317 milijuna eura godišnje. Ako cijena emisijske dozvole skoči na 30 eura po toni ugljen dioksida, što se i očekuje da će se dogoditi od 2025. godine, u ovoj regiji bi se godišnje izdvajalo 790 milijuna do 1,9 milijardi eura svake godine.

Kopirati
Drag cursor here to close