Diskriminirani, obespravljeni i na rubu siromaštva jer žive u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Procjenjuje se da čak deset posto stanovnika Bosne i Hercegovine ima fizičke, senzorne, razvojne, mentalne ili emotivne oblike invalidnosti, a 30 posto ukupnog stanovništva je posredno ili neposredno pogođeno posljedicama fenomena invalidnosti, podaci su objavljeni u dokumentu "Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini''.

Invalidi u BiH se nalaze u jako teškom položaju, suočavaju se s diskriminacijom, nezaposlenošću, a veliki broj ih živi na granici siromaštva. Njihova prava su zagarantirana raznim propisima i pravima, ali realno stanje je daleko od podnošljivog.

''Siromaštvo i nezaposlenost najviše pogađa osobe sa invaliditetom, a i oni koji imaju zaposlenje najčešće su na minimalnim primanjima. Gotovo dvije trećine od ukupnog broja odraslih osoba sa invaliditetom žive blizu ili ispod službene crte siromaštva'', navedeno je u dokumentu.

U istom dokumentu je navedeno kako su invalidnine najilustrativniji primjer diskriminacije invalida. One ovise o stupnju i vrsti invaliditeta i kreću se od 41 KM do 1700 KM. Također, navedeno je kako je diskriminacija često vidljiva i kod utvrđivanja stupnja invaliditeta koji se provodi na temelju medicinskog modela bez primjene Međunarodne klasifikacije funkcioniranja Svjetske zdravstvene organizacije.

Lijekovi, kao i ortopedska pomagala bez kojih često ne mogu funkcionirati su invalidima skupi i često nedostupni. Pomagala ako i nabave besplatno pitanje je hoće li im odgovarati i u kakvom su stanju.

Ono zbog čega invalidi osjećaju izoliranost je nemogućnost fizičkom pristupu raznim institucijama. Dok pojedine državne i gradske institucije imaju rampu za olakšan pristup invalidima, te osiguran toalet i parking, većina kulturnih, vjerskih, ali i obrazovnih institucija, još nije omogućila nesmetan pristup invalidima.

Najveći problem osoba s invaliditetom je nezaposlenost. Za razliku od invalida u EU, invalidima u BiH se iznimno teško zaposliti.

U zemljama EU se redovito provode programi zapošljavanja osoba s invaliditetom koji daju dobre rezultate, a propisi određenih zemalja poslodavcima nalažu obavezno zapošljavanje osoba s invaliditetom. Primjerice u Španjolskoj poslodavac koji ima više od 50 posto zaposlenih, minimalno dva posto zaposlenih moraju biti osobe s invaliditetom.

U EU-u živi otprilike 80 milijuna osoba s invaliditetom, a njihova prava zajamčena su Konvencijom UN-a. Mnogima je ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost čime im je onemogućen samostalan život i donošenje odluka o vlastitim životima. Zbog toga u većini država EU takvim osobama se dodijeli skrbnik.

Osim skrbnika, u zemljama EU postoji praksa njegovatelja, što kod nas nije zaživjelo. Dakle, roditelji ako imaju dijete s poteškoćama, oni zakonski u našoj zemlji ne mogu dobiti status njegovatelja, te su primorani biti na birou i odbijati eventualne poslove dok kući paze bolesno dijete.

Invalidima u BiH ostaje samo nada da će se njihov položaj s vremenom poboljšati i da će početi dobivati poslove i adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Ostaje im nada da će nekad u BiH stići europski propisi koji će im omogućiti dostojanstven život bez diskriminacije.