Mezimac se vratio još bolji nego prije!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ljubimac publike stigao je u novom izdanju. Prva generacija Captura bila je neočekivani hit, koji je vjerojatno iznenadio i svoje tvorce u Renaultu. Sasvim običan ulazak u trend povišenih crossovera na bazi (relativno) malog automobila (Clio), pretvorio se u pun pogodak, pa su u Renaultu odlučili posebnu pažnju posvetiti novoj generaciji Captura.

Kako onom prvom nisu smetali prigovori puritanaca kako nema ni u doplati 4X4 pogon (iskreno, što će vam uopće?) ili prigovori da je samo gradski šminker (nismo li to svi u dubini duše?), tako je i ovaj put Renault imao nešto lakši zadatak – automobil kojeg su birale žene, a protiv njega nisu imali ništa niti muškarci, trebalo je samo usuglasiti s novim Cliom („peticom“), koji je ionako startao kao opasno dobar auto u svom B segmentu. Drugim riječima – nisu mogli upropastiti stvar sve da su i htjeli!

Dizajn vidite na slikama, da vas ne smaramo opisima svjetala, prednjih i stražnjih, njihovih LED karakteristika i bočne linije koja se penje i pretvara liniju Captura u  „skok mačke“, doduše malo više nabildane, da ne kažemo ugojene.

Uglavnom, poznata je da niti vlasnici Captura prve generacije neće biti zakinuti, jer će njihov ljubimac i dalje biti u trendu, a vlasnici novog će ponosno tvrditi – i biti skroz u pravu – kako na novom Capturu ništa nije kao na starom. Osim dizel motora, koji i dalje neumorno brunda pod poklopcem još jedne generacije Renaulta. OK, treba biti pošten i priznati kako se u novom Capturu stari, dobri 1,5 dCi skroz tiho čuje, toliko je prigušen da ga je lako zamijeniti za zvuk malenog trocilinarskog benzinca ili onog već razvikanog 1,3 TCe. Toliko su ga dobro ušuškali da je samo ostala legenda kako su dizelaši nekoć tresli, lupali i udarali.

Općenito, Captur je nevjerojatno dobro osmišljen auto – praktično baziran na Cliju, on pruža udobnost i prostor za čitavu ordinarnu obitelj (mama, tata i još dvije djece), te se čini dva broja većim od inače velikog (u svojoj raji, naravno) Renault Clija. Captur je dug tek 4,22 metra, ali se stvarno doima većim. Pritom je osjećaj na volanu zbilja kao da vozite broj veći auto, s tim da je dinamika vožnje sada još nešto bolja nego ranije, a udobnost je ostala ista.

Sjedala pokrivena ugodnim štofom daju odličnu potporu za sjedeći dio, dok će u predjelu za leđa možda biti i pokoji prigovor, kao i za mogućnosti namještanja. Zanimljivi su nasloni za glavu „a la Volvo“, a ukupna ergonomija je solidna, makar ne i izvrsna – makar se upravljač može podešavati i po dubini i po širini, nedostaje već spomenuta izdašnija mogućnost namještanja sjedala, pa čak niti naslon za ruku na izvlačenje ponekad ne pomaže u zauzimanju idealne pozicije za volanom. Jednom rječju – traži malo više navike.

Središnji dio konzole zauzima atraktivna ručica automatskog, ili hajde da službeno i preciznije kažemo – EDC mjenjača, koji će izbiti još jedan argument iz ruku onih koji se još uvijek „plaše“ automatike. Naime, Renault jeautomatizirao parkiranje, kao i ručnu kočnicu, pa više nemate PRND raspored na mjenjaču, nego samo RND. Pokret gore – ubacili ste u R, odnosno u rikverc, srednji je N, odnosno „ler“ i pokret dolje D znači vožnju (babe bi rekle „drive“) – i to je to!

Praktično možete voziti auto jednom rukom, a drugom jesti sendvič, makar to, kao i tipkanje po mobitelu, svakako ne preporučujemo radi ukupne sigurnosti. Pomaže i tipka za pokretanje auta bez ključa, a pogotovo hvalimo Renaultov bezgrešni Keyless sustav, gdje ključ već poznatog dizajna držite u džepu ili u torbici – a on se otvara i zavrata sam. Efikasan je, pouzdan – i veoma precizan. Volimo što se zatvara nakon samo par vaših koraka, pa lopovi koji bi na brzaka nešto ukrali nemaju šanse.

Pametni kokpit sada krase digitalna instrumentna ploča i veliki tablet na sredini od 9,3 inča dijagonale. Kratice MP3, Bluetooth, AUX, USB, WIFI, DAB i mogućnost povezivosti s aplikacijama Android Auto i Apple CarPlay govore za sebe. Za 200 KM možete doplatiti i bežično punjenje mobitela.Preglednost instrumenata i tableta je dobra, ali mogućnosti tableta, usprkos veličini i ugodno skrojenom sučelju, su pomalo prosječne.

Odabir moda vožnje jedna je od zanimljivijih stavki, a na tebletu, već poznato u Renaultima, možete konfigurirati auto po svojoj volji. Konfiguracija nije krajnje izdašna, ali ponekad zbilja veseli na dužim putovanjima, ako se zaželite sportskijih postavki. Pritom je nemoguće konfigurirati kvalitet plastike na ventilacijskim otvorima oko tableta, koja stalno pucketa. Srećom da je zvučnički sustav dovoljno dobro kalibriran da to prikrije.

Ono što nas raduje je izdvajanje osnovnih tipki klimatizacije na mehaničke kružne prekidače, kao i tipke poredane „klavirski“ iznad njih za osnovne radnje u automobilu. Ove klavirske također znaju malo škriputati, ali su solidnije nego li očekujete.I veoma praktične.

I dalje ćete se zato navikavati na pojačavanje i smanjivanje glazbe, jer nova generacija legendarnih tipki iza upravljača nije baš podatna pod prstima. One stare, blago rečeno genijalne, valjda su zamijenili zbog prilagodbe novoj dizajnerskoj filozofiji, ali se na ove nove nismo uspjeli naviknuti niti nakon pet dana druženja.

Renault Captur je i u osnovnoj verziji opremljen svim sigurnosnim elementima koji su vam potrebni u ovom stoljeću. Oprobali smo sve silne upozoravače na auto straga, mrtvi kut i izlazak iz vozne trake. Neke možete i pogasiti ako vam ne trebaju, ali skupa sa odličnim LED svjetlima putovanje će vam u fulu biti sigurno i komforno. Pritom možete iskoristiti sve pogodnosti prtljažnika sa duplim dnom, koji može zaprimiti i 536 litara. Opet je tu ladica ispred suvozača i još dosta pretinaca, koji čine vožnju, recimo na more, ljepšom i lakšom. Ukupno 29 litara za svakoga pomalo.

Potrošnju dizelaša nećemo previše spominjati. Glasoviti motor koji godinama radi u desecima automobila raznih marki neumoran je i u ovo vrijeme koje nije baš dobro za dizelaše. Ne puca od snage, njegovih 115 „konja“ samo su dovoljni da već masivnog Captura pogone po stazama i bogazama, ali zato u uobičajenim situacijama uzvraća s uvijek dovoljno snage i malom potrošnjom. Zaokružite vi to na 5 litara, pogotovo vozite li u ovo ljetno doba s automatskom klimom, a dodajte još pola litra ako auto volite nagaziti i još pola litra ako više vozite po gradu, od semafora do semafora.

Naravno, 1,5 dCi ima svoje limite što se brzina auta povećava  i za autocestu bismo više voljeli oprobati 1,3 TCe motor sa 130 KS. Jednako tako bi više voljeli neku življu boju, jer pravi karakter veselog Francuza ističu „agrumske“ boje – narančastog, žućkastog ili crvenog tona. Naravno, u dvobojnoj kombinaciji s crnim krovom i nosačima.

No, recimo da je to stvar ukusa – Captur je vrlo solidno skrojen, pošteno odmjeren i, što je najvažnije, auto koji je u trendu. Još uvijek izgleda robusno, ali nije terenac, ta robusnost ponekad izgleda pretjerano u gradskoj vrevi, ali općenito ne smeta – ljudi danas vole upravo tako! I vole da je povišen i da ima prostora za glavu i da se uspravno sjedi, k'o čovjek!

A cijena? Počinje od nekih 30.000 maraka, za gore negdje spomenuti benzinac od 100 konja s cilindrom manje i turbo punjačem, u opremi Zen. Ovaj naš testni, skuplji je nekih 12.000 KM. Oprema je Edition One,  što znači da imate sve što vam treba – i još ste unutar zone šminke. 42.000 KM je puno ili malo? S obzirom na ponuđeno, taman!