Kolumna o Srebrenici

Ovo je tekst zbog kojeg Draganu Bursaću prijete smrću

Vijesti / Flash | 08. 07. 2017. u 20:42 Z.D.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kolumnistu Al Jazeere Balkans, Draganu Bursaću, upućene su prijetnje smrću zbog teksta „Slavi li Banja Luka srebrenički genocid?“, u kojem iznosi svoje stajalište o najavljenom skupu podrške Ratku Mladiću, optuženom za najteže zločine počinjene u BiH.

Skup je najavljen za 11. srpnja, na dan u kojem se obilježava godišnjica srebreničkog genocida, a odmah nakon objave teksta Bursać je primio prijetnje smrću.

Kolumnu u nastavku prenosimo u cijelosti.

Slavi li Banja Luka srebrenički genocid?

Policija u Banjaluci odobrila je skup podrške Ratku Mladiću, koji organizira opskurno nacionalističko udruženje "Zavetnici". Kako se veli u njihovom proglasu, baš je 11. srpanj najpodesniji za ovaj šizoidni skup, jer je toga dana "oslobođena Srebrenica", i tako se na najbolji način izražava podrška, kako rekoše, "jednom od najvećih srpskih junaka 20. vijeka".

Da li su među ovim junacima Mladen Stojanović, Sava Kovačević, Marija Bursać, ili na Olimpu srpstva stoji čiča-Draža, pop Đujić te koljači iz posljednjeg rata, poput višegradskih monstruma Lukića ili srebreničkog egzekutora Krstića, jasno je kao dan.

Prvi su antifašisti i "komunistički izdajnici", barem po logici neofašista, organizatora skupa i prosvjedne šetnje. A, drugi? Pa, srBski heroji, naravno! Tako vele "Zavetnici".

Legalizacija genocida

Da je sva muka u ovoj parafašističkoj organizaciji... A, nije! Gradski oci, gradske vlasti, policija, svi zajedno, pljunuli su po žrtvama genocida. Pljunuli bezglavo, sramno i opet stavili prst u ranu one preživjele bije iz Srebreničke.

Ovom sramnom odlukom, kojom se odobrava naci-skup, svi đuture su se svrstali u vagone sa četnicima Dražinim i Đujićevim, sa koljačima Lukićevim, a partizanske epopeje odavno su pretvorene u svenarodni predizborni krkanluk sa gore pomenutim nacionalističkim ikonama na kapama, šajkačama i majicama. Ovim vozom odavno upravlja Ratko Mladić - "heroj, a ne zločinac", poremećeni um koji je u crno zavio bošnjački narod i u sramotu do neba srpski.

Nezgodacija po ovu sramotnu vlast u Banjaluci jeste to što nije izborna godina. I, po sustavu "daj šta daš", može proći i parada nacionalista - po cijenu nemira, nereda, podizanja međunacionalne mržnje do točke ključanja, e da bi se održalo "podgrijano nacionalno biće". Ova vlast ne samo da nema moralnih skrupula, ona je spremna i svoj narod, predominantno srpski, staviti u rascjep i ugroziti sigurnost svih stanovnika Banjaluke, za koricu pažnje i Mladićev naklon. Žalosno, ali je to tako.

Politika jeste vještina mogućeg, ali je u nas vještina indukcije zla.

Banjalučani, na vas je red!

Ako se skup održi, a održat će se, bit će to konačni test za Banjalučane. Obrazovane i manje obrazovane, intelektualce i radnike, umirvoljenike i zaposlene, studente i budžetlije... Bit će to ultimativni test, kojem li se Banjaluka priklonila carstvu i da li je do kraja utonula u dubine zla ili postoji barem foton svjetlosti? A, to je lako pokazati. U teoriji, nije teško biti čovjek.

Dok opskurna kolona bude šetala centrom Banjaluke, ne treba ih provocirati. To će "Zavetnici" u svojoj patetici velikomučeništva jedva dočekati. Treba pokazati svojim glasom da ste veći i bolji od hordi izbezumljenih nacionalista.

Pisci, glumci, novinari, profesori, učitelji, liječnici, pravnici... eto vam prilike da se u ljude upišete. Sa katedri, sa govornica, sa bina i pozornica, iz parkova i sa ulica, iz tekstova i opservacija, sa tribina i okupljališta... pokažite svijetu da u Banjaluci ima i ljudi mimo svjetine. Učite djecu o genocidu srebreničkom, održite povijesni čas. Tu, u parkovima, na blogovima, na društvenim mrežama... Danas je sve javno, vidljivo, dostupno. Svaki, i najmanji trag o čovječnosti o vama i u vama biće u digitalnim spisima eonima dostupan čovječanstvu.

I da vidimo jednom tu društveno-angažovanu Banjaluku. Da vidimo te profesore ljevičare, te slobodoumne umjetnike, te nezavisne i etički potkovane novinare. Da čujemo glas struke, teorije, koja djeci kroz vrijeme obrazlaže genezu ljudskog zla. Budite ljudi, budite novinari, okrenite leđa i ignorirajte svjetinu. Ne dozvolite da vaše informativne emisije pune opskurni likovi sa četničkom ikonografijom.

Neka bude minut šutnje za žrtve genocida

Ako trebamo šutjeti, neka to bude minut šutnje za žrtve srebreničkog genocida. Neka taj, baš taj minut zapara uši neofašistima, a onda se derite, urlajte iz svih raspoloživih sredstava vaše struke i nauke protiv fašista koji karnevališu po Banjaluci. Neka se od Univerziteta do Televizije čuje osuda ljudi koji zlo slave na ulicama vašeg grada.

Eh!

Pusti sni zdravog razuma. Ovo bi bilo gdje u svijetu bio aktivistički poziv, koji i ne treba upućivati normalnim ljudima. Samo u Banjaluci ovo je utopizam. Najobičnija idealistička zabluda šačice slobodnomislećih. Ostat će tako Banjaluka navijek ista kukavica, sa pet-šest Don Kihota, koji pokušavaju spasiti obraz onih 200.000 što ne žele da im se obraz spasi. I već vidim kako entitetski režim te hrabre ljude koji ustaju protiv tiranije zla etiketira kao "strane plaćenike i domaće izdajnike" dok "objektivno informira o dostojanstvenom skupu podrške Ratku Mladiću".

Bez zakona mi ne možemo. Zakon je tu da štiti žrtvu, kažnjava zločinca i, prije svega, prevenira novo zlo. A, u nas nema zakona. Genocid ne samo da se može negirati, nego se, kao što vidimo na dan obilježavanja genocida, prave bahanalije u čast onih što ga počiniše.

Nego, što je sa žrtvama genocida iz banjalučke vizure? Nema ih! Ne gleda se to u Banjaluci kao dženaza pobijenim. Ne, to je tek jedna parada "tamo njih", na koju paradom valja odgovoriti. Morbidne glave u foteljama Grada Banjaluke racionaliziraju: hepeningom na hepening. Ne, ne, nema tu za njih 8.372 ubijena čovjeka. To nisu mrtvi ljudi... To su tek brojevi, na koje karnevalom četnika u centru Banjaluke treba odgovoriti. I kako nazvati vlast koja ne da zabranjuje jedan neofašistički skup, nego ga odobrava, a da taj naziv bude pristojan? Ne, nema lijepe riječi za njih.

Kako nazvati Banjalučane, koji će slijeganjem ramena, mutavo propratiti ovaj morbidluk u po centra grada? E, za to ima riječ: suučesnici!

Suučesnik ili pokajnik

Banjalučani, hoćete li izdati onu uncu ljudskosti i nastaviti stranputicom nacionalne narkomanije? Hoćete li po ko zna koji put metaforičko uriniranje po mrtvima prešutno odobravati i racionalizirati nekakvim dankom u krvi, šta li?

Ili ćete se upisati u ljude? Vidite, uvijek možete biti bolji profesori, glumci, novinari, suci, odvjetnici, studenti... ali slabo kad se otvara portal za biti boljim čovjekom.

A to je 11. srpnja. Tada će se u Banjaluci razdvojiti čovjek od nečovjeka. Upamtite, i kolektivni minut šutnje će biti glasniji od urlikanja svjetine koja zaziva Ratka Mladića.

Prestanite slaviti genocid i njegove kreatore. To je ultimatum za upis među ljude.

Nema pravdanja! Nema opravdanja! Osudite zlotvore!

Kopirati
Drag cursor here to close