Komemoracija

Oproštaj od stradalih učenika: Vaš odlazak je slomio tisuće srca

Vijesti / Flash | 16. 05. 2017. u 11:26 R.I.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od svojih školskih kolega, Luke i Lane Lovrić, te Armana Hadžiomerovića koji su stradali u zrakoplovnoj nesreći kod Mostara, oprostili su se govorima učenik Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića Josip Kolobara te ravnatelj Osnovne škole Zalik Džemal Juklo.

''Gubitak dragih osoba ostavlja zauvijek dubok i bolan trag u svakome od nas. U subotu nas je napustilo dvoje naše djece, dvoje naših učenika, dvoje prijatelja, dva naša ponosa... potraživši svoje mjesto primjerenije anđelima. Vjerujemo kako su u mnogo boljem i pravednijem svijetu, koji ne poznaje bol i ne zna za patnju, rastanke suze i tugu.
Dragi naši, Lana i Luka, vaš odlazak je slomio tisuće srca, nebrojena lica poput divlje oluje umiše gorke suze beznađa, tuge i očaja.

Ali ja znam da ovo nije zbogom jer nije konačno. Ovo je samo doviđenja do novog susreta okupanog Božjom milosti. A do tada, uspomenu na vas čuvat ćemo u svojim mislima i molitvama.

U svoje osobno ime kao i u ime Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića, izražavam najiskreniju sućut obitelji Lovrić, kao i svim obiteljima pogođenim ovom stravičnom nesrećom. Neka vam Bog podari snagu da naučite živjeti s neizrecivom boli i hrabrost i razboritost da nakon ove osobne tragedije pronađete motiv za daljnji život. Počivali u Miru'', rekao je Kolobara.

Ravnatelj Juklo rekao je kako su ''nakon subotnjeg brodoloma koji je sve nas koji plovimo nepoznatim bespućima ovoga svijeta uzburka, riječi su postale isprazne beznačajne''.

''U ime učenika, uposlenika i roditelja osnovne škole Zalik osjećam obvezu i dug uputiti riječi suosjećanja s obiteljima Hadžiomerović, Lovrić, Karačić i Sipović.

Govoriti o Armanu, učeniku našega 3a razreda kao posljednji pozdrav je nemoguće. Iako je pero za njegove rezultate ovih dana stalo. Ipak glavni osmjeh ostaje. Za kratak period Arman nas je zadužio zato jer je bi učenik na koga su svu računali.

Arman je bio glumac koji obećava, maneken s kojim nije trebalo korak učiti, fudbaler na kojeg je Velež računao. Njegova uviđavnost nas odrasle je zbunjivala. Znao je izmamiti osmijeh u svim trenucima. Nedavno je na primjer povodom dana škole imao ulogu doktora. Sve nas je nasmijao do suza. Mislim da je važnost na sceni, doktorsko držanje, svima u gledalištu ostalo utkano duboko u sjećanje. On je nekako bio potreban svima koji su imali obavezu pripremiti neki kreativan program.

Naša nastavnica zadužena za priredbu završne priredbe za kraj nastave jutros mi kaže da je Arman trebao biti mali princ. Svi koji žive životom kakvim je Arman živio, koliko to god ovosvjetski kratko trajalo, ostaje urezano.

U trenicama žaljenja pitamo se zašto. Zato što je tako moralo biti. Uz podršku porodicama, molim dragog Boga da nam ulije snagu i milost prema drugom koji proživljava najveću ovosvjetsku bol i gubitak najmilijeg. Molimo Te, Bože, da naša tuga bude nada, da majčina suza bude molitva. Svi smo božji i njemu se vraćamo'', rekao je Juklo.

Danas se, naime, u Hrvatskog domu hercega Stjepana Kosače održala komemoracija poginulima u zrakoplovnoj nesreći kod Mostara u kojoj je stradalo pet osoba, od čega troje djece.

Kopirati
Drag cursor here to close