Nije šala

Nemoj lijevom, sine, oslijepit ćeš!

Vijesti / Flash | 01. 04. 2015. u 10:30 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dođe to doba godine kada trebamo stati pred zrcalo i reći sebi što zapravo jesmo, priznati sebi svoje najveće propuste. Ne mislim u vjerskom smislu toliko koliko baš ovako građanski poganski sekularno, svake godine nekad oko vremena promjene na ljetno računanje vremena, kad noću u krevetu buljimo u plafon i prevrćemo i prevrćemo po glavi. I budimo se umorni, nikakvi, slomljeni i vidimo u zrcalu baš tu osobu koje se stidimo. I onda trebamo raditi na svojim manama, da ih ublažimo ili iskoristimo na dobrobit nas i naših najbližih. A stvarno, bilo da smo Bošnjaci, Srbi, Hrvati, ostali, građani, muslimani, katolici, pravoslavci, jevreji, agnostici, ateisti... ni u čemu nismo bolji od bilo koga drugog. Nemamo se čime pohvaliti.

A najgore od svega jest što sutra ti ljudi, u nedostatku stvarne inteligencije, u nedostatku korisne pameti postanu i nekakvi crni inženjeri

Proteklog vikenda nemalo sam se iznenadio kada sam saznao da u Bosni i Hercegovini, u 21. stoljeću, informatičkoj eri općeg znanja udaljenog tek nekoliko klikova, još uvijek postoje ljudi koji djecu ljevake nastoje odučiti od korištenja lijeve ruke. Tjeraju ih da jedu, pišu i rade sve ostalo desnom rukom, kao da smo u vremenu kad se djeci gaće i potkošulje oblače naopako i vežu im se crveni konci oko ruku. Oh, čekaj, pa jesmo!

Ima ova nena što namješta želudac

Sramotni smo! Nije ni čudo da svi sjedimo i čekamo kad će nam tko vratiti tvornice, vratiti nam izgubljene poslove. A tko će to raditi u tvornicama, kad danas sve repetitivne poslove obavljaju roboti, dok ljudi dizajniraju i planiraju, izrađuju nacrte i kompajliraju. A šta ćemo to mi raditi? Gledati robote kako sebi zarađuju za kiriju, struju, vodu... Pa mi ništa ne znamo, čovječe, inženjeri su nam ostarili, posenilili ili pomrli, a za nekoliko godina, dok usavrše automobilskog autopilota, nećemo se moći zaposliti ni kao vozači.

Ali ne! Mi ćemo naučiti dijete da ne koristi dominantnu lijevu ruku jer će, ne dao Bog, postati ljevičar, komunista, homoseksualac, LIBERAL, pobogu! Počne li jesti lijevom rukom, po đavlu će naučiti i pisati lijevom, a tek kad nauči pisati lijevom pa otkrije da mu/joj je lakše pisati na lijevu bandu umjesto nadesno, a zamisli svidi mu se kaligrafija. Ne daj, Bože, otkrije da su nas ti prokleti Arapi podučili davno izgubljenima filozofiji, matematici, zvjezdoznanstvu, evoluciji... Zamisli to dijete skonta da su Arapi bili prvaci medicine.

Normalno da to nije u redu u zemlji koja ima IZIS i u kojoj se recepti izdaju elektronskim putem. A na tipičan dom zdravlja dođe 1.4142135623731 informatički pismenih liječnika i onda po pet puta moraš zvati kartoteku i svađati se i prijetiti tužbama jer ti nema tko automatizirati izdavanje redovite terapije koju piješ godinama. Evo, primjerice, na mom medicinskom kartonu i dan-danas stoji prekrižena stavka "pedijatar" i rimskim brojevima napisano prvi, drugi, treći i četvrti s indeksom četiri, koliko sam razreda uspio završiti do raspada Jugoslavije, jer, naravno, nitko taj glupi ĐAČKI medicinski karton nije promijenio od početka '80-ih godina prošloga stoljeća.

Danas nepismen – sutra inženjer

Ništa mi ne znamo i ničega nismo vrijedni jer ne želimo učiti, ne želimo raditi na vlastitoj izgradnji. Ranije sam se čudio, sad samo pošaljem u neku stvar poznanike, prijatelje i rodbinu koji mi dođu sa svježe kupljenim laptopom na kojem je predinstaliran Linux operativni sustav, kad mi dođu "da im TO maknem i metnem onaj Vindoz, sedmicu, ako može, jer ovi novi su komplicirani". I to bezobraznik/ca ne želi onu legalnu i besplatnu Starter verziju, nego bi i Aero sučelje, Ultimate, ako može. Neće uopće da sjedne tjedan dana i pročita malo kakvog priručnika, da nauči da je taj crni GNU/Linux zapravo isti klinac osobi koja samo želi na Facebook.

A najgore od svega jest što sutra ti ljudi, u nedostatku stvarne inteligencije, u nedostatku korisne pameti postanu i nekakvi crni inženjeri koji onda projektiraju dva semafora na pedesetak metara udaljenosti (ili manje, ako tko voli proći raskrižjem ispred željezničke u Mostaru). Inženjer prometa koji nikad nije čuo za adaptivnu signalizaciju. I zašto vas čude prometni čepovi, uništene ulice i nemoguća misija pješaka koji pokušava prijeći na zelenom za pješake u Gradu Mostaru – gradu za pješaka, kako je ono svojevremeno išla ona kontraprotivna parking-kampanja.

Ma nije to najgore! Najgore je što ovo sve nije prvoaprilska šala, nego naša surova realnost. Još desetak godina i zapravo će sva boračko-braniteljska populacija ionako pripadati u segment običnih starosnih umirovljenika, to više neće biti godinama neriješeno političko pitanje. Baš me zanima kakvi će izgovori biti toj radnosposobnoj generaciji dok bude gledala u nebesa i čekala da im međunarodna zajednica udijeli kruha i igara dok se oni međusobno nadglasavaju i preglasavaju i blokiraju i probijaju rokove i proračune i koješta.

Tadašnja radnosposobna generacija neće svoju djecu učiti da pišu desnom umjesto dominantnom lijevom rukom. Tadašnja radnosposobna generacija mogla bi ne znati čitati.

Kopirati
Drag cursor here to close