Mostarski student u Rusiji: Izgubljen u šumi i muzeju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Toni Koraca, student politologije na Filozofskom fakultetu u Mostaru, u sklopu projekta 'Explore Russia' boravio je u Rusiji na AIESEC praksi.

Projekt je uključivao sudjelovanje na integracijskom seminaru o regiji i gradu, različita događanja multikulturalne prirode, predavanja na MGGU sveučilištu, pisanje o kulturnoj baštini Rusije, ali i posjete različitim obrazovnim i kulturnim centrima.

Najveći izazov

''Najveći motivator za ovu razvojnu praksu je bila volja da se pomaknem iz svoje komfor zone i iskušam u nečem sasvim stranome i, za mene, novome. Htio sam otići negdje s ciljem da utječem i pomognem razviti društvo u svojoj okolini, a budući da tada nisam imao nikakvog iskustva u ovakvim projektima, ovakav odlazak mi je predstavljao najveći izazov do tada'', rekao je Koraca i istaknuo kako je njegov boravak u Moskvi bio izazovan.

''Život i stvaranje u novoj kulturi je, pretpostavljam, potpuno drugačije iskustvo nego turističko putovanje. Sasvim sigurno mogu reći da je ovo iskustvo pozitivno pomjenilo moj pogled na obaveze i izazove jer nikad do tada nisam iskusio ništa slično ni u toj mijeri intenzivno. Dalo mi je priliku da upoznam, razvijem i promijenim sebe i okolinu oko sebe te izgradilo kapacitet za sve ostale ambiciozne pokušaje u svome životu'', ispričao je mostarski student za press-ured lokalnog ureda AIESEC-a u Mostaru.

Kaže kako mu je najgore iskustvo bilo kada je prvu noć pokušao doći do sveučilišta na kojemu je bio smješten.

Pogrešan autobus

''Bio je drugi mjesec i poznata ruska zima u zraku. Tog sam jutra odnio prtljagu u svoju novu sobu i pokušao zapamtiti put do sveučilišta, koje je bilo udaljeno vožnju do zadnje stanice metroa i 20 minuta autobusom, čiji sam broj, naravno, pomiješao s ostalim brojevima. Došao sam kasno navečer na stanicu i pokušao pitati ljude koji autobus trebam uzeti do sveučilišta, ali se nismo baš razumjeli i ja sam ušao u jedan od autobusa koji mi je izgledao kao da bi mogao biti pravi'', prepričava Toni svoje doživljaje.

Kaže kako mu se nakon 15 minuta vožnje činilo da je zalutao te je izašao vani iz autobusa.

''Pomislio sam: „Nema veze, imam gps i internet na mobitelu, pronaći ću ga već“. Tako sam izvadio mobitel i primjetio da imam svega 5 % baterije, a kada sam upisao „sveučilište“ našao sam ih nekoliko u blizini. Hodao sam 2 sata po šumama u okolici Moskve do udaljenih djelova koji su mi izgledali kao da počinju gubiti veze sa urbanom civilizacijom, sasvim sam, do tada, zimogrozan sa ugašenim mobitelom i bez ikakve poznate smjernice na vidiku'', priča Toni kojeg je spasio na mladi par na koje je ''naletio''.

Osam sati u muzeju

''Uputili prema najbližim stambenim zgradama, gdje sam naletio na grupicu mlađih ljudi koje sam pitao gdje je Metro. „Još samo 5 kilometara u ovome smjeru“– odgovorio mi je na ruskome. Pomislio sam: „Odlično zna li on šta je još 5 kilometara“. Svejedno, bilo mi je bilo drago što napokon znam gdje idem. Tako sam se dovukao do Metroa, sjeo u vlak i onako pothlađen počeo opet uživati osjetila dodira. Uputio sam se u stan od poznanika i sretan što sam napokon na toplome, počeo smijati sam sebi'', rekao je.

Najbolje iskustvo, pak, mu je teško izabrati jer ih je bilo dosta dobrih, ali kada bi morao birati kaže kako bi s 'nesigurnošću' rekao da je to bilo putovanje u St. Petersburg.

''Grad je bio predivan, prepun mostića, trgića i veselih ljudi. A ja sam podsjetio Muzej Ermiage u kojem sam proveo nepunih osam sati'', rekao je Toni i poručio drugim studentima da izaberu neku od praksi AIESEC-a.

''Samo krenite i doživite to iz svoje perspektive jer vjerujem da ni jedna riječ ne može vjerno prikazati početak takvog putovanja'', poručio je.