Deliberativna demokracija ne negira konsocijaciju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjedoci smo kako deliberativna demokracija, kao vrsta izravne demokracije, posljednjih godina zauzima sve značajnije mjesto u politološkom diskursu. Za razliku od tradicionalnih modela predstavničke demokracije oličenih kroz izbore, referendume i parlamentarna glasovanja, model deliberativne demokracije u središte postavlja procese rasprava, razmatranja i ostalih komunikacijskih mehanizama koji se odvijaju u javnoj sferi sa željom da se prikažu i uklone sva demokratska izobličenja (zanemarivanje volje naroda, problem većine…) i preispitaju postupci donošenja važnih zajedničkih odluka, odnosno odluka koje se tiču političke zajednice.

Iz prethodno navedenoga moglo bi se reći kako se radi o vrsti prosuđujuće pučke vladavine s ciljem popravljanja demokracije, ali s posebnom naznakom, kako je to uočio Pavo Barišić, „da se vladavina ne treba temeljiti samo na većinskom odlučivanju kao načinu prevladavanja suprotstavljenih interesa“.

Nisu važni samo moć i vlastiti interesi

Jedan od pobornika ovakvog pristupa proučavanja demokracije i političkog ponašanja jest i Jürg Steiner, profesor emeritus Fakulteta političkih znanosti u Bernu i Sveučilišta North Carolina u Chapel Hillu, koji je danas na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru održao predavanje na spomenutu temu, organizirano u povodu izlaska domaćeg prijevoda njegove knjige „Osnove deliberativne demokracije“.

Steiner svoju ključnu ideju iznosi kroz činjenicu kako u politici nisu važni samo moć i vlastiti interesi, već i dobra rasprava, argumenti i briga za opće dobro. Stoga, kako je istaknuo, želi poslati apel građanima da što aktivnije sudjeluju u raspravama o svakodnevnom životu i na taj način onima koji ih predstavljaju u tijelima vlasti prenesu svoje želje, vizije i nadanja.

Svoje empirijsko istraživanje zasniva na radu različitih istraživačkih skupina i obuhvaća eksperimente i debate s običnim građanima u duboko podijeljenim društvima poput Bosne i Hercegovine, Belgije i Kolumbije, ali i Brazila i Finske te konačno i same Europske unije. Posebno je istaknuo kako su njegova istraživanja pokazala veliki interes i empatiju kod običnih građana za opće dobro, za razliku od njihovih političkih predstavnika koji ih iz samo njima poznatih razloga žele dodatno dijeliti.

Deliberacija ne negira konsocijaciju

Steiner se na koncu, nakon pitanja zainteresirane publike, dotaknuo i konsocijacijskog modela demokracije kao potencijalnog rješenja za uređenje Bosne i Hercegovine i njegove veze s deliberativnom demokracijom. Utvrdio je kako „deliberacija ne negira konsocijaciju“ te izrijekom kazao kako nije protiv konsocijacije, ali kako ona ne može biti svrha samoj sebi.

- To podrazumijeva kretanje naprijed, uz pomoć deliberativnog koncepta, ka klasičnim demokracijskim formama ali ne i preskakanje konsocijacijskih metoda na tom putu, istaknuo je Steiner.

Pored svega vrijedi istaknuti polemiku između profesora Mile Lasića i profesora Jürga Steinera uoči i poslije predavanja te putem izravnog pitanja i odgovora pred studentima o vezi deliberativne demokracije s konsocijacijskom demokracijom. Lasić je pojasnio kako se u slučaju BiH ne radi o multietničkoj, nego o višenacionalnoj zemlji te „da oni koji su mu se u Sarajevu predstavili kao Bosanci i time stvorili dojam da bi to bilo rješenje, u pravilu, čast dobronamjernim ljudima, jesu samo grube političko-kulturološke siledžije, koje ne priznaju da su čvrsto oformljeni nacionalni identiteti kod tri bh. nacije – Hrvata, Srba i Bošnjaka“.

Nužnost kozmopolitizacije identiteta i ambijenata

- Takvi etnonacionalisti ne razumiju Beckovu teoriju kozmopolitizacije, odnosno nužnost kozmopolitizacije identiteta i ambijenata, ma koji bili, putem europeizacije i narativa i politika, poručio je Lasić nagovijestivši kako je upravo o tome riječ u njegovoj novoj knjizi „Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije EU“ koja će se uskoro pojaviti u našim knjižarama.

U konačnici moglo bi se zaključiti kako odgovorna konsocijacija podrazumijeva ne samo odgovornost političkih elita za provedbu dogovorenog, u ime onih koje predstavljaju, nego i građanski, alternativni angažman kao vrstu poticaja i pritiska odozdo. Time nam se otkriva o kakvoj vrsti kompatibilnosti je riječ u teorijama deliberacije, pa je logično da je ista sastavni dio i konsocijacijske i svake druge odgovorne politike.

Prof. dr. sc. Mirko Pejanović ovom priliko je objasnio što je to participativna demokracija i njeno značenje te da, iako se sporo razvija, upravo ona svojim pristupom pomaže običnom čovjeku da dođe do najboljih argumenata za stvaranje konsenzusa sa skupinama za rješavanje nekog problema na lokalnoj i globalnoj razini.

Prilikom prevođenja knjige profesor emeritus Jürg Steiner se odrekao svih honorara te poklonio nekoliko primjeraka knjižnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.