Želite pomoći djeci koja prose? Ne dajite im novac!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Daj makar pola marke. Daj mi za kifle, nemam šta jest’, nemam nikoga, gladan sam, ajde bona seko, daj samo nešto" ovo su rečenice koje svakodnevno možemo čuti od petogodišnjaka, tinejdžera, nešto starijih maloljetnika, ali i mlađe djece koji nerijetko bosonogi i iscrpljeni prose po ulicama Mostara.

Svakim danom sve više je odraslih, ali još više je djece koja prose na ulicama, ne samo Mostara, nego i cijele BiH. Dok je u brojnim zemljama Europske unije prosjačenju odavno došao kraj, u našoj zemlji uzima sve više maha. Za rješavanje ovakvog problema skoro svima su vezane ruke, jer su nadležnosti institucija različite, kako bi u narodu rekli '‘ne zna se tko tu pije, a tko plaća’'.

Pojedini gradovi u BiH su prividno riješili ovaj problem, no Mostar, kao i za mnogo drugih stvari i za ovu ima posebnu priču. Mostar je najtopliji grad u BiH, s dosta sunčanih dana, mnogo turista, velikim brojem studenata i institucijama koje su u neskladu, te kao takav je najpogodnije tržište za prosjačenje.

Prevelik broj maloljetne djece je prisiljen da po ekstremnom ljetnim ili zimskim temperaturama prosi, te dok ne skupi određenu količinu novca ne smije se skloniti s ulice.

Odgovore na: Što se radi po ovome pitanju, u čijoj je to nadležnosti i što se još može napraviti, potražili smo u tri institucije u gradu Mostaru, a to su Humanitarna organizacija Altruist, Centar za socijalni rad i policija.

Djeca koja se preko dana zateknu na ulicama grada policija ili djelatnici navedenih institucija djecu odvedu u Dnevni centar gdje im se pruži obrok, kupanje, odjeća.. A djelatnici ovog centra organiziraju različite kreativne, edukativne i zabavne radionice za ovu djecu, te su mnogi od korisnika centra baš tu naučili svoja prva slova.

Centar funkcionira na dobrovoljnoj bazi, što znači da ga djeca mogu napustiti kada god to zažele, što većinom biva slučaj, jer kako i sami kažu "moramo ići na posao, raditi."

Dnevni centar za djecu ulice je otvoren u 11. mjesecu 2011. godine, to je jedan od projekata Humanitarne organizacije Altruist, koji financira Norveška organizacija Save the children. Kroz ovaj centar dnevno prođe 15-20 djece starosne dobi do 18 godina, a u razdoblju svoga djelovanja centar je imao oko 1500 posjeta. Dnevni centar je potpisao sporazum s Pučkom kuhinjom, od koje dobivaju 10 obroka svakodnevno.

"Djeca koja ovdje dolaze su većinom zanemarena i radno eksploatirana. 90% djece koja su prošla kroz centar su djeca romske nacionalnosti, dok je preostalih 10% djece iz socijalno ugroženih obitelji. Imamo 40 stalnih korisnika, domicilne djece većinom iz romskih obitelji, a broj se iz dana u dan povećava, jer se djeca sama između sebe informiraju za centar te dolaze tu boraviti" kazala je jedna od djelatnica udruge Altruist.

Dnevni centar radi ujutro od 8 navečer do 19 sati, do kada djeca mogu i boraviti, no navečer se nema gdje s djecom, a trebao bi postojati neki vid prihvatne stanice, gdje bi djeca mogla prespavati, jer nitko ne vodi računa o tome kako skloniti radno eksploatiranu djecu s ulice.

"Policija radi na sprječavanju prosjačenja onoliko koliko joj dozvoljava zakon, a konkretno prema maloljetnicima zakonski ne možemo ništa. Mi možemo djelovati samo prema punoljetnima, te nastojimo naći one koji su 'uputili' djecu na ulice, a djeca većinom štite takve, te govore da su sami otišli kako bi preživjeli. Staratelji/roditelji koje identificiramo, napravimo razgovor s njima, te im pišemo kaznene prijave" kazao je za Bljesak.info Ferdo Zovko inspektor za javni red i mir PS Centar,

Dodaje kako je ''Centar za Socijalni rad 'gluh' po ovom pitanju te se pravdaju kako nemaju tehničku podršku. Ljudi koji su za to zaduženi govore da ne mogu ništa, što nije rješenje.''

Kada policija obavi dovođenje maloljetnika, socijalni radnik obavi razgovor s njima te, pošto se djeca nemaju gdje smjestiti, ona se opet puste, i većinom se vraćaju na ista mjesta gdje su i pronađena, dok ne skupe dovoljno novca da se mogu vratiti 'doma'.

"Altruist je jedina nevladina ali i vladina organizacija koja nam daje podršku, ali i oni su nemoćni iza sedam navečer. Nemamo koga zovnuti ni vikendom, a Centar za Socijalni rad radi do 16 sati, nema dežurnog djelatnika kojega bi mogli kontaktirati, a i da ima ta se djeca nemaju gdje smjestiti, kao što bi po svim pravilima trebalo postojati, i postoji u svim drugim gradovima BiH" nadodao je Zovko.

Prihvatna stanica koja bi radila 0-24 i gdje bi se mogla dovoditi malodobna djeca koja se nađu u prosjačenju postoji pri Centru za Socijalni rad. Ali 'stanica' nije u funkciji jer centar nema dovoljan broj educiranog kadra koji bi tu mogao raditi, saznali smo iz razgovora s direktoricom Centra za Socijalni rad Zorom Dujmović, koja je istaknula kako se nada skorom otvaranju iste.

S obzirom da je grad Mostar osnivač Centra za Socijalni rad on bi u skorom razdoblju trebao i omogućiti, financijski, prijem novih djelatnika i potrepštine, tako barem djeca ne bi spavala po ulicama.

Otvaranjem prihvatne stanice problem ne bi bio riješen dugoročno, ali barem bi se djeca sklonila s ulica.

"Zadaća Socijalnog rada je pronalaženje i zbrinjavanje djece koja se zateknu u prosjačenju. Priđemo djetetu pitamo za roditelje, policija utvrdi identitet djeteta, te nakon toga roditelje pokušavamo ubijediti da djecu upute u Dnevni centar. Problem je motivrati roditelje/staratelje djece, a još veći je problem što su to najčešće djeca roditelja koji su u migracijama iz drugih županija. U drugim općinama oni primaju sva socijalna prava u obujmu koji su mnogo veći nego u HNŽ-u, no opet dolaze ovdje i djecu prisiljavaju da borave na ulicama i ona su tako izložena groznom vidu zlostavljanja. Mi kontaktiramo službe Socijalnog rada županija odakle su i došli, da naprave sankcije, no malo je pomaka" izjavila je Dujmović za Bljesak.info.

"Romi nas sve ismijavaju, jer znaju što zakonom mi možemo, tj. ne možemo, a oni mogu. Prijavljeni u jednim gradovima primaju socijalnu skrb, borave u drugim neprijavljeno, ne prijavljivljuju novorođenu djecu i sl..."

Sklanjanje djece s ulica nije samo nadležnost policije, Centra za socijalni rad ili NVO-a, već je ovo i nadležnost Ministarstva obrazovanja koje je nositelj aktivnosti za smještanje djece u škole, zašto se ova djeca nalaze na ulici, a ne u učionici i zašto im nije omogućeno normalno školovanje, tko se brine o tome?

Nijedan korak koji navedene institucije naprave nije dugoročan, radi se iz dana u dan, te se rješavaju pojedinačni slučajevi, ovaj problem nije lokalni, već bi se trebao sustavno riješiti u cijeloj državi.

"Ne vidim izlaza iz ovoga, ni mi ni policija ni Altruist ne možemo puno učiniti, zbog nedostatka drugih mehanizama koji trebali pratiti naš rad (kao npr. Nakon mnogo prikupljenih neplaćenih kaznenih prijava, to se pretvara u kaznu zatvora, te se isti nađu na listama čekanja za izvršavanje kazne) i stalno se vrtimo u krug" nadodala je Dujmović.

Svi mi koji dajemo novac ovoj djeci, trebamo biti svjesni da niti jedno od ove djece ukoliko je gladno ili žedno tim novcem neće, niti smije sebi kupiti hranu i piće, već ovaj novac daje nekome tko je ''zadužen za njega''. No s druge strane svi znamo da ukoliko ova djeca ne donesu određeni iznost novca, trpe neke kazne, ili ne idu doma dok ne skupe koliko im je dovoljno. U pojedinim državama regije je donesen zakon o tome da se kažnjavaju svi oni koji daju novac djeci, jer ukoliko se ne da novac djeci, s vremenom će ih se i prestati slati da prose.

Kada bi se jednog dana zakon promijenio, a sve institucije budu radile svoj posao, možda bi i ovo pitanje došlo na red.