U BiH se godišnje donira 86.000 doza krvi, upola manje nego u Hrvatskoj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Krv nije moguće proizvesti na umjetan način, a jedini izvor toga lijeka je čovjek - darivatelj krvi. Svake godine europski građani više od 20 milijuna puta daruju krv, no stanovnici BiH, sudeći prema podacima, čine tek neznatan dio tog broja, a svijest o važnosti darivanja krvi u našoj zemlji još uvijek nije dovoljno razvijena.

U BiH se godišnje donira oko 86 tisuća doza krvi, točnije 56 tisuća u FBiH i 30-ak tisuća u RS-u. Jedna puna doza krvi može spasiti čak tri života, a na više od 3,5 milijuna stanovnika, koliko ima BiH, te zalihe dostatne su za tek 5% građana.

Da su zalihe premale, pokazuju i svakodnevni apeli rodbine i prijatelja koji preko društvenih mreža i portala mole građane da doniraju krv za njihove najbliže - one ugrožene. Za razliku od BiH, u Hrvatskoj, koja ima 4,2 milijuna stanovnika (tek sedamsto tisuća stanovnika više od BiH), godišnje se donira dvostruko više, odnosno čak 180.000 doza krvi, što je 40 davanja na 1000 ljudi.

''U našoj populaciji najzastupljenije su krvne grupe A RhD+ i ORhD+. One se najviše troše i njih ima najviše u zalihama. Godišnje se donira oko 1400 koncentrata trombocita sa staničnog separatora, a trenutačno raspolažemo s 510 eritrocitnih i 85 trombocitnih komponenti'', ističe za Vecernji.ba ravnateljica Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH Jasminka Kurilić o sadašnjem stanju u FBiH.

Navodi kako su zalihe svježe smrznute plazme oko 10.000 jer se ona može čuvati do tri godine, a u postocima se mnogo manje troši od eritrocitnih krvnih pripravaka, čime se stvaraju znatno veće zalihe.

Kako bi potaknuli građane da daruju krv, u HNŽ-u su svi oni koji u godini daruju krv deset ili više puta oslobođeni plaćanja premije zdravstvenog osiguranja. Ipak, unatoč ovakvim mjerama Vlade, odziv je vrlo loš jer je na 200 tisuća stanovnika te županije tek 11.000 stalnih darivatelja. Slična je situacija i u drugim županijama, a Kurilić ističe kako je problem nedovoljna promocija i pozivanje građana.

''Transfuzijske ustanove u FBiH, osim Zavoda, nemaju službu za organizaciju i marketing davalaštva krvi. Pomoć Crvenog križa je nedovoljna ili nikakva te su stoga one prinuđene pozivati davatelje krvi, a to su uglavnom rodbina ili poznanici'', ističe Kurilić.

Dodaje kako ovakav oblik davalaštva nije prihvatljiv te da je rješenje potpuna angažiranost Crvenog križa, kao što je slučaj u zemljama okruženja.

Kada je broj darovanih doza krvi manji, neki se zahvati odgađaju i produljuje se vrijeme oporavka bolesnika, no Kurilić navodi da takvih situacija prošle godine u FBiH nije bilo jer su svi pacijenti na vrijeme dobili dovoljne količine krvnih pripravaka.

Ipak, za brzo i sigurno liječenje bolesnika potrebno je uvijek imati dovoljan broj darivatelja, a time i dovoljne količine krvi u pričuvi. Nužno je da što veći broj građana BiH u svoje godišnje aktivnosti uvrsti i darivanje krvi, a pomoći mogu sve zdrave osobe od 18 do 65 godina.