Osjećaj pripadnosti: Ronjenjem ljudi postaju 'morska bića'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Fenomenalni osjećaji koji preplave naše tijelo kada zaronimo dobili su svoje objašnjenje, piše Buzz Feed. Svaki put kada ste na plaži vaše tijelo će opet doživjeti najbolju prirodnu transformaciju.

Trenutak u kojem se naše lice susretne s hladnom morskom vodom je trenutak metamorfoze. Trenutak u kojem se u potpunosti transformiramo, trenutak kada naše tijelo preplave strani, čudni, a s druge strane toliko poznati osjećaji. Krv se počinje stezati, prelazeći iz dlanova i stopala preko ruku i nogu prema unutrašnjosti i srži tijela. Otkucaji srca nam usporavaju, a mozak prelazi u meditativno stanje.

Svakim dubljim zaronom ti osjećaji postaju jasniji, ako dovoljno dugo ostanemo u moru možemo na djelić sekunde osjetiti osjećaj pripadnosti, postati vodena životinja, dio vodenog svijeta.

Transformacija tijela

Ovu transformaciju tijela koje prati niz psihičkih promjena stručnjaci nazivaju velikim okidačem života, a proučavaju ga posljednjih 50 godina, prenosi Dnevnik.hr.
Dugogodišnja potraga je urodila plodom, a veliki okidač života sinonim je za refleks kojeg osjećamo prilikom svakog zarona u more. Ti refleksi utječu na funkciju mozga, pluća i srca, a u skladnom radu s ostalim 'okidačima' u tijelu štite nas od nagle promjene tlaka.

Iako bi nas nagle promjene tlaka na tlu mogle usmrtiti, u vodi ipak djeluju drugačija pravila. Profesionalni ronioci najbolje znaju o kakvim se emocijama i promjenama u tijelu radi..

Ako se odlučite isprobati ronjenje nakon nekoliko osnovnih savjeta biti ćete spremni za dubine od 60, 70 pa čak i 100 metara, što je dokaz da svatko od nas u sebi nosi Veliki okidač. Sve što trebamo je zaroniti, prepustiti se vodi i dopustiti tijelu da odradi ostatak.

Na prvih 30 metara dubine, pluća, koja su puna zraka, tjeraju nas da izađemo iz vode, a već na 33. metru istiskuju ostatak zraka te se smanje za polovicu. Pritisak zraka je sve veći i veći, udara nas u glavu. Na oko 40 metara dubine nalazi se područje bez gravitacije kojeg ronioci nazivaju i 'vratima u dubinu'. Na ovoj vas dubini ocean više ne odbacuje već prihvaća kao svoje.

Na 100 metara, tlak se utrostručuje, a Veliki okidač života udara najjače. Srce još više usporava sa svojim radom, te tako tijelu ostavlja na raspolaganje preostali kisik. Nekim roniocima, na dubinama od 100 metara zabilježen je rad srca od samo 14 otkucaja u minuti, dok je prosječni broj otkucaja srca kod ljudi između 60 i 100 u minuti.

Prema znanstvenicima i psiholozima, zbog ovako usporenog rada srca, čovjek ne može ostati pri svijesti. Kada ljudsko tijelo dosegne dubinu od 300 metara, dotakne i 'zidove' svojih organa i krvnih žila. Počinju se odvijati procesi koje je rijetko tko od nas doživio. Slobodan protok krvi, vode i zraka.

Kako se tijelo približava površini Veliki okidač ima suprotan efekt. Otkucaju srca rastu, krv koja je bila zarobljena u središtu tijela polako se počinje kretati venama prema udovima, ispunjavajući svaki dijelić tijela. Pluća se šire i ispunjavaju zrakom, postajemo ponovno kopnena bića.

Rođeni smo da ronimo!

Rođeni smo u oceanu. Svatko od nas svoj je put započeo plutajući amionskim tekućinama koje sadržavaju čak 99% strukture morske vode, 99% strukture naše krvi poklapa se sa strukturom oceana.

Embrio od mjesec dana najprije razvije peraje, ne noge. Upravo su to činjenice kojima možda možemo objasniti zbog čega smo toliko izdržljivi u moru.
Ne trebate biti profesionalni ronioc ili roniti do dubina od 300 metara. Jedino što trebate je skočiti u more da biste shvatili ono o čemu se zapravo u ovom tekstu radi. Da duboko u sebi nosimo gene koje dijelimo s ribama i ostalim morskim životinjama.