Neum: Dvije stogodišnjakinje proslavile rođendane

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošli su tjedan u Neumu obilježena dva nesvakidašnja rođendanska slavlja. Naime, baka Janja Krmek iz Vranjeva sela i Kata Sentić iz Graca proslavile su svoj 100-ti rođendan.

Tim povodom, uz mnogobrojnu rodbinu, prijatelje i susjede, vesele i simpatične stogodišnjakinje posjetio je i načelnik Općine Neum Živko Matuško koji je uz prigodne poklone i uz zdravicu poželio najstarijim žiteljkama neumske općine, još puno zdravlja, sreće, i naravno još puno rođendana.

Janja: Navikla na mukotrpan rad na škrtoj hercegovačkoj zemlji

Janja Krmek iz Vranjeva sela rođena je 28. studenog 1914. na Drijenu. Odrasla u velikoj obitelji sa sedmero djece, navikla je na mukotrpan rad na škrtoj hercegovačkoj zemlji, koji ju je pratio cijeloga života. Nije se nikad udavala, al je cijeli život okružena mnogobrojnim članovima obitelji i njihovom djecom.

Odgajala je petero bratove djece, koju naziva svojima.

''Brala sam pelin, pa prodavala, brala lovor, pa prodavala, brala drva, čuvala ovce, ranila kokoši i prodavala jaja, sve kako bi njih petero školala i obukla. I nikad mi nijesu bili ni goli ni bosi, hvala dragom Bogu'', kaže Janja.

Svatko tko poznaje Janju reći će o njoj samo riječi hvale, jer iako je život nije mazio ona je bila i ostala vrijedna i uvijek spremna pomoći.

''Bila su to teška vremena i težak život, ali nam je znalo biti i fino. Na dvoru smo se sastajali i balali linđu i družili se'', navodi Janja.

Iako sada ima izobilje svega, o skromnosti i jednostavnosti ove žene govori činjenica da joj je najdraže jelo izdrobiti kruha u bijelu kavu.

Iako slabog sluha, i trenutno loše pokretljivosti, do unazad godinu dana baka Janja je kopala u vrtu i nosila drva. Nakon nesretnog pada, slomila je kuk i u svojoj 99. gopdini bila na operaciji te je uz medicinska pomagala pomalo stala na svoje noge.

Unatoč tim poteškoćama, baka Janja je i dalje puna života. Sada je dočekala i djecu bratove djece. Za svoje najmlađe praunuče kaže:''neka on još malo ojača, za par godina, pa ću ga ja onda čuvati''.

Prepričavaju nam rado njezini najmiliji i simpatičnu izjavu bake Janje, kada je svojoj susjedi Mari, rekla :''Šta ću ja moja Mare kad mi ti umreš“, a priča ne bi bila zanimljiva da baka Mara nije ''samo'' dvadesetak godina mlađa od Janje.

Na pitanje ima li koji savjet za dugovječnost, baka Janja nam govori: ''Treba se Bogu moliti. Bog sve vidi, od Boga se ništa ne može sakriti. Nijesam nikad nikome ništa ukrala, i nijesam nikad o drugome ružno govorila.''

Kata: Iznimno vitalna i bistra stogodišnjakinja

Kata Sentić iz Graca rođena je na sv. Katu 25. studenog, davne 1914. Odrastajući u obitelji sa šestero djece, već je jako mlada počela raditi. Prvo je radila u Duhanskoj stanici Čapljina, te potom odlazi u Dubrovnik gdje se zaposlila u hotelu Imperial, gdje je radila sve do mirovine koju je ostvarila 1977. godine.

Prije desetak godina Kata se vratila u svoje rodno selo Gradac, gdje živi sa svojom obitelji.

''Nikad mi nije bilo ljepše u životu, nego sad. Svi me maze i paze, i čuvaju me kao malo dijete. A mene ništa ne boli'', kaže nam Kata.

Ova iznimno vitalna i bistra stogodišnjakinja kaže da je nikad ništa u životu nije boljelo. Ona ne zna što znači kad zaboli glava ili stomak. Nikad nije bila u doktora, niti je popila tabletu, jedino je jednom u svojih sto godina bila u stomatologa.

Zanimljiva je i činjenica da Kata ne pije ni kavu, ni ti ikakvo drugo piće osim vode, te mnogi pripisuju da je upravo to razlog njezinog dobrog zdravlja. No njezina dugovječnost ima i genske predispozicije, jer je njezina majka živjela 103. godine, a njezin brat koji živi u Argentini nedavno je navršio 92. godinu.

U smjehu nam prepričavaju članovi njezine obitelji, kako Kata ide spavati u 18.00 sati svaki dan, a ustaje se oko 7 sati ujutro, te u šali kaže: ''Jadna ti sam sine, ništa me ne boli. Kako sam legla, tako sam i ustala, ni okrenula se nisam.''

Mnogobrojna rodbina koja se okupila na proslavu njezinog rođendana, ima samo riječi hvale za nju, te je opisuju kao skromnu ženu, marljivu, punu energije i elana, i njavažnije od svega da Kata uvijek ima dobru riječ za svakoga.

''Bila sam živa. Uvijek puna života iako je život bio težak. Nigdje iza mene nije ostalo da sam nešto rekla ili loše učinila'', kaže Kata.

''Bila sam uvijek prva, a uvijek sam šutila. Znala sam šutiti, što je jako bitno'', rekla je.