Kad se punkeri 'rolaju': Shane MacGowan u invalidskoj stolici

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna od legendi punka iz 80-tih, Shane MacGowan, vođa skupine Pogues, danas se kreće jedino uz pomoć invalidskih kolica.

Nije to posljedica neke fatalne nesreće, nego nesreća njegova života, obilježenog stalnim i neumjerenim konzumiranjem alkohola i droga.

Glazbenik je rođen 1957. godine, a mnogi njegovi vršnjaci i sada odrađuju svjetske turneje s desetinama koncerata u nizu, međutim, za njega je očito sve prošlost.

Pjevajući svojedobno „Fairytale of New York“, MacGowan je iza sebe ostavio jednu od najljepših božićnih pjesama, ali je upitno sjeća li se toga uopće danas.

Shane MacGowan je s deset godina prvi put probao alkohol i odmah mu je izgovorio vječni zavjet 'sve dok nas smrt ne rastavi'.

Fairytale of New GNASHERS: Shane MacGowan's teeth transformation before and after https://t.co/C8HRIxWQiw pic.twitter.com/dEcrw4taz3

— Daily Express (@Daily_Express) December 28, 2016

Vrijeme Božića i Nove godine za njega je bilo iznimno stresno. Prvo mu je 87-godišnja majka Therese 1. siječnja poginula u prometnoj nesreći, a odmah nakon tog sprovoda morao je ići i na posljednji ispraćaj svog bivšeg menadžera Franka Murrayja, koji je uoči Božića umro od infarkta.

Sve to morao je MacGowan pratiti iz invalidske stolice.

Ovaj irski punker je u svojoj karijeri održao mnoge koncerte potpuno pijan. Pamti se slučaj iz 2002. godine - na koncertu u Dublinu on se ispovraćao po publici!?

Svakojaki nered ide uz punk, ali ne ide baš tako drastično. Međutim, uzimajući u obzir porijeklo naziva grupe The Pogues, što potiče od irske sintagme 'póg mo thóin?' ('poljubi me u dupe'), nije se čuditi ničemu što dolazi od MacGowana.

Osim po pijanstvu, pjevač je zadnjih godina bio zapamćen i po svojim trulim zubima, odnosno u samoj 'završnici' po svojoj bezuboj čeljusti.

U okviru jedne TV akcije 2015. godine dobio je novo zubalo, ali njemu, očito, više nije do smijeha.

Hoće li, nekim čudom, njegov život jednoga dana postati bajkom, kao u pjesmi koju je otpjevao, rijetki se usuđuju prognozirati.

"Vjeruj mi, dolaze bolja vremena i naši će snovi ipak postati stvarnost", kaže se u pjesmi.

Kad malo razmislimo, život u invalidskim kolicima niti je simbol boljih vremena niti ima dodira s nečijim snovima iz mladosti...