Epski tvitovi jednog studenta prozivaju najveće licemjere marša za slobodu govora

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na pariškom Trgu Republike u glavnom gradu Francuske održan je mimohod jedinstva, odnosno službeno nazvani Mimohod za republiku u znak solidarnosti sa žrtvama terorističkih napada koji su se dogodili u ovom gradu proteklih dana.
U mimohodu je sudjelovalo više od 60 državnika svjetskih zemalja. Kolonu lidera koji su se simbolično držali pod ruku, predvodio je francuski predsjednik Francois Hollande.

Ipak, o političkim je liderima, koji su se gurali da ih snime kamere u mimohodu, najbolje objašnjenje dao Daniel Wickham sa 21 tweetom u kojima je sve objasnio.

Među 40 visokih uzvanika i političara je i Sameh Shoukry, ministar vanjskih poslova Egipta. Egipat je zemlja u kojoj tamošnje vlasti više od godinu dana drže zatvorene trojicu novinara Al Jazeere. Peter Greste, Mohamed Fahmy i Baher Mohamed su osuđeni na zatvorske kazne od sedam do 10 godina, nakon čega su kazne zatvora poništene te su naređena nova suđenja. Egipatske vlasti ih terete za navodno pomaganje zabranjenoj muslimanskoj organizaciji i objavljivanja netočnih informacija o Egiptu.

Još jedan ministar vanjskih poslova stajao je rame uz rame sa drugim svjetskim liderima. Sergei Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije, u kojoj je prošle godine uhićen i zatvoren na tri mjeseca novinar Dmitrij Shipilov uz obrazloženje da je vrijeđao službenike u vlasti .

Timur Shafir, direktor za međunarodnu suradnju Saveza novinara Rusije prije nekoliko mjeseci je iznio podatak da su u toj zemlji ubijena 323 novinara u proteklih 20 godina. Poginuli su u konfliktnim zonama, u različitim napadima, ali najviše ih je ubijeno zbog toga što su vjerovali da ne rade ništa pogrešno, da imaju pravo čitateljima i gledateljima prenositi istinu.

Ahmet Davutoglu, premijer Turske je također prisustvovao "Mimohodu jedinstva". Predstavnik još jedne zemlje koja se odlično uklapa u sliku "zaštitnika" novinarskih sloboda. Kako bi ih valjda zaštitili, tamo ih hapse. I to po 20 odmah, kao što je to bio slučaj prije dvadesetak dana. No, nije to prvi put, a vjerojatno neće biti ni posljednji.

Benjamin Netanyahu i Avigdor Lieberman, premijer i ministar vanjskih poslova Izraela su došli u Pariz. Vojska Izraela bez problema ima običaj pucati i po novinarima, snimateljima, fotoreporterima... Napomene radi, u skladu sa rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a i u skladu sa Ženevskom konvencijom sve strane u sukobima su dužne jamčiti sigurnost novinarima prilikom njihovog izvještavanja iz ratom zahvaćenih područja.

Umjesto toga službeni Izrael je ljetos optužio Al Jazeeru da pomaže teroristima. Uradio je to isti onaj ministar vanjskih poslova Izraela koji je došao danas u Pariz.
Američki državni tužitelj i bliski suradnik Baracka Obame, Eric Holder, predstavljao je SAD u Parizu. Američki mediji vrlo dobro znaju tko su saveznici njihove zemlje, pa ponekad i sami odrede sankcije za "krivo" izvještavanje. Tako je američka TV kuća NBC ljetos povukla iz Gaze iskusnog reportera Aymana Mohyeldina koji je prvi javio i bio svjedok početka izraelskih napada na Palestince. Izvijestio je o ubojstvu četvorice palestinskih dječaka na plaži u Gazi. Međutim, nakon pritisaka javnosti NBC je Mohyeldina vratio da izvještava iz tog područja.

Američka policija također ne podnosi novinare u svojoj blizini, pogotovo tamo gdje bi novinari mogli vidjeti ono što njima ne odgovara. Prema izvještajima Reportera bez granica tijekom nedavnih prosvjeda u Fergusonu najmanje 15 novinara je uhićeno i odvedeno s lisicama na rukama.

Veliku Britaniju je na "Mimohodu jedinstva" predstavljao David Cameron. Britanske vlasti su uništile hard diskove iz lista The Guardian na kojima su bile informacije koje je novinarima dao Edward Snowden. David Miranda, partner novinara Guardiana Glenna Greenwalda, je devet sati u kolovozu 2013. godine bio ispitivan na aerodromu Heathrow, a u vezi sa dokumentima koje je Snowden dao tom listi i na kojima su podaci o američkom tajnom programu špijuniranja.

Ovo je samo mali dio lidera i zemalja, samo djelić koji ilustrira koliko zemlje i njihovi predstavnici koji su bili u Parizu i demonstrirali protiv terororizma i ugnjetavanja slobode govora, zapravo mare i istinski podržavaju rad novinara i njihova prava da objavljuju istinu.

Na kraju, ne možemo a da se ne zapitamo kakva bi, primjera radi, bila karikatura Charlie Hebdoa na temu današnjeg skupa? Žrtve masakra u Nigeriji, njih oko 2.000, koje su brutalno likvidirali pripadnici ekstremističke islamističke grupe Boko Haram proteklih dana, nitko nije ni spomenuo. Zaključite sami od čega ovisi jeste li žrtva ili samo statistika i koliko je pojedinim liderima zaista bitna sloboda govora.