'Dječak hrabrost' i njegov otac ostat će bez novca jer je banka u stečaju?!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Petar Đurić i njegov sin Gojko, koji je u regiji stekao nadimak “Dječak Hrabrost”, jer je sa samo osam godina preuzeo brigu o teško bolesnom ocu nakon što ih je napustila majka i supruga, mogli bi ostati bez oko pola milijuna maraka u Bobar banci, koja je u stečaju.

Kako portal "Srpskacafe.com" prenosi Petrove riječi, nije sigurno da će oni uspjeti dobiti išta od novca koji su imali na računima u spomenutoj banci.

"Najviše para je propalo kod Bobara. Ne znam ni ja koliko sam imao, ali imao sam dosta tamo. Koliko znam, oko 500.000 KM na moje ime je propalo tamo. A i sam ne znam koliko je tamo para bilo na Gojka… Otkud znam hoće li se išta od tih para vratiti. Živim u nadi da će se vratiti, ali ne znam o tome ništa. A što se tiče nas, ima se novca još malo", priča otac "Dječaka Hrabrost" za portal "Srpskacafe.com".

 

 

Međutim, Petar nije naveo radi li se novcu koji su dobili u humanitarnim akcijama organiziranim 2013. godine i kasnije.

Podsjetimo, 2013. godine regijom je odjeknula priča o hrabrom dječaku Gojku koji je tada imao 13 godina i preuzeo je brigu o svom ocu Petru nakon što je on ozlijedio nogu.

Petar još uvijek nije uspio zaliječiti ozljedu, a kaže umoran je od odlazaka u bolnice.

"Ništa se ne popravlja. I dalje je teško stanje. Doktori kažu da se tu ne može ništa učiniti, iako neće biti amputacije noge", kaže Đurić, kome bolesna noga ne daje mogućnost da bilo što radi i zaradi.

On navodi da danas žive daleko od medijske i javne pompe koju su prije četiri godine proživljavali i koja im je, ipak, na kraju donijela život dostojan čovjeka.

"Više nam ne dolazi toliko ljudi", priča Đurić.

Njegov, sada trinaestogodišnji, sin Gojko sada pohađa 6. razred Osnovne škole “Knez Ivo od Semberije”, i dobar je učenik, a bavi se i sportom.

"Treniram tekvondo i sada sam plavi pojas. A što se tiče oca, noga ga i dalje često boli. Ponekad ne može da zaspi…", priča dječak i dodaje da još uvijek ima želju da postane policajac.

Podsjećamo, Petru i Gojku Đuriću su, nakon što je o njima 2013. godine objavljena potresna medijska priča, pomogli brojni humani ljudi, poduzeća, gradske vlasti, institucije… Tako su Đurići iz kuće starije od 40 godina, koja je prokišnjavala i nije imala kupatilo, u prosincu spomentue godine uselili u novu, koja ima 75 metara kvadratnih i garažu.

 

Petar je i dalje nezaposleni demobilizirani borac Vojske Republike Srpske i višestruki davatelj krvi. Srpnja 2012. godine doživio je tešku ozljedu noge sijekući drva u šumi. Poslije je ostao prikovan za krevet ne mogavši raditi niti osigurati dostojan život obitelji. Zbog toga su sve obaveze poput kuhanja, pranja veša, loženja vatre i slično pale na nejakog Gojka koga je u to vrijeme napustila majka.

Upravo taj podvig i iskrene suze dječaka ganuli su naše ljude iz zemlje i inozemstva koji su Đurićima donosili različitu pomoć, od novca, hrane, obuće, odjeće i igračaka, do komada bijele tehnike, drva za zimu, građevinskog materijala pa i jednog traktora, laptopa i automobila.