Tatjana Mićević – Đurić

Mostar: Čuvene građevine ostavljene da se same uruše

Kultura / Flash | 25. 04. 2017. u 21:41 Sa.M.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Zaštita i očuvanje graditeljskoga nasljeđa je zahtjevan i skup posao, ali su njegovi rezultati vredniji od investicije. Zadržavanje prepoznatljivosti i karaktera prostora je preduvjet i resurs koji omogućava daljnji razvoj prostora i njegovo korištenje u različitim gospodarskim granama, od koji je danas najprepoznatljiviji turizam'', rekla je za Bljesak.info Tatjana Mićević – Đurić iz Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine, koja je nedavno predstavila izložbu “(Re)konstrukcija i destrukcija”.

Rekla kako je dovoljno proći mostarskim ulicama da bi bilo jasno koliko je još ruševina koje čekaju na rješenje svoje sudbine.

''Nedavno se javnost uzbudila najavom rušenja zgrade Vojne komande. Nadam se kako se to neće dogoditi, ali sam svjesna koliko bi potencijalni zainteresirani investitori objekta zamišljenoga na mjestu "ruševine" bili gluhi na naše mišljenje i moćni da sprovedu svoju ideju bez obzira na njega'', rekla je Mićević – Đurić.

Objekti ostavljeni da se uruše

Po njenom mišljenju brojne ruševine objekata koji su teško stradali tijekom rata, uglavnom izgorjeli, ostavljeni su da propadaju i sami se uruše. To se događa s na primjer, hotel "Neretvom", "Jagnjetom", Vojnom komandom, Zemaljskom bankom, kućom Mujage Komadine, Djevojačkom školom te nekim stambenim objektima u Liska ulici, kao i manje značajnim objektima u Podhumu, na Luci, u Bjelušinama i sl.

Kaže kako je prilikom obnove čuvenih mostarskih građevina rijetko uvaženo mišljenje povjesničara umjetnosti.

''U vrijeme dok je još djelovalo JP "URBING" koje je u svome sastavu imalo i odjel za zaštitu spomenika, u pojedinim projektima koji su rađeni u suradnji s EUAM-om bio je uključen povjesničar umjetnosti. Međutim, kasnije, kada je to poduzeće prestalo djelovati, samo sporadično se tražilo mišljenje povjesničara umjetnosti, kao na primjeru Adicco Banke ili Gradske vijećnice, ali tada povjesničar umjetnosti nije mogao utjecati na zaustavljanje promjene namjene'', navodi Mićević – Đurić.

Zbog toga u Mostaru su izgrađene građevine koje se mogu nazvati lošim primjerom rekonstrukcije. Mićević – Đurić je rekla kako je prilikom određenih intervencija i obnova došlo do mijenjanja vanjskog izgleda pojedinih zgrada što se nije trebalo dogoditi. Događalo se da je mijenjana unutarnja dispozicija prostora ili vrsta materijala koja se nije trebala biti korištena.

''Najlošiji su primjeri, svakako oni koji su rezultirali potpunom izmjenom izgleda objekt, odnosno, primjeri u kojima je stari objekt srušen i na njegovu mjestu izgrađen ili se gradi novi u više ili manje primjerenom obliku i veličini. Takvi su primjeri Franjevačka crkva, hotel "Ruža", Mikačića kuća'', rekla je Mićević – Đurić.

Primjeri dobre konstrukcije

No, ipak nije sve tako crno. Naime, u Mostaru postoje i dobri primjeri ispravnih intervencija na povijesnim građevinama koje su izvršene u Mostaru od završetka rata naovamo.

''Na izložbi “(Re)konstrukcija i destrukcija: odnos prema kulturno-povijesnom nasljeđu Mostara 1995. – 2015.” koju je organiziralo DPUmH su prikazana dva objekta - Gimnazija i Gradska banja na Musali. Riječ je o izvedenim građevinskim zahvatima i oblikovanju interijera na način koji poštuje izvornost objekta, što je omogućeno i zadržavanjem originalne namjene objekta, odnosno, primjerenosti aktualne funkcije. Slični primjeri su i zgrada Županijskoga suda, bivša zgrada Općinskoga suda u Cernici ili zgrada Medicinske škole. Vjerojatno neku i zaboravljam. Ima primjera koji pokazuju više ili manje dobro izvedenu građevinsku obnovu, ali s promjenom funkcije, što je dovelo do značajnijih izmjena unutarnjega prostora ili mijenjanja komunikacija objekta s okolinom, što se već može smatrati degradacijom autentičnosti i povijesnih vrijednosti dobra. Takvi primjeri su sadašnja Vijećnica (ranije škola), Općinski sud (ranije škola) ili Adicco Bank na Rondou (ranije stambeni objekt) Ti objekti su vrhunski rekonstruirani, a tamo gdje je došlo do izvjesnih promjena (ulazi, na primjer) te promjene su naglašene novim materijalom i oblicima, što je ispravan konzervatorski pristup'', objašnjava Mićević – Đurić.

Podsjećamo, kako je prošli mjesec u Mostaru otvorena izložba “(Re)konstrukcija i destrukcija”, koju je organiziralo Društvo povjesničara umjetnosti Hercegovine (DPUmH).

Na izložbi je tada prikazano 50 fotografija koje komparativno prikazuju stanje 25 odabranih dobara graditeljskoga nasljeđa Mostara prije 1992. godine, odnosno prije obnove, i danas. Izložba je završni čin projekta “(Re)konstrukcija i destrukcija: odnos prema kulturno-povijesnom nasljeđu Mostara 1995. – 2015.”

Kopirati
Drag cursor here to close