Tople želje

Ubi nas prejak datum!

Kolumna / Kolumne | 05. 01. 2017. u 09:19 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što mislite, jesu li vodeći političari u BiH jedni drugima čestitali Novu godinu i zaželjeli puno uspjeha, puno zdravlja i puno sreće u 2017.? Kad bi se nekako moglo ući u trag svim pozivima, SMS porukama, viber javljanjima, možda bismo se uspjeli i (ne)prijatno iznenaditi kad bi među tolikim porukama dobre volje pronašli i tople želje onih koji javno ratuju preko medija kroz čitavu godinu, recimo Bakira Miloradu, uz obaveznu povratnu gestu – Hvala ti, prijatelju, i tebi takođe(r)!

Zapravo, kad malo bolje razmislim, volio bih da je tako, čak i vjerujem da su si čestitali i to onako bez kurtoazije. Ne radi toga jer sam zagovornik teze da je njihovo političko, entitetsko i nacionalno sukobljavanje unutar zemlje zapravo predstava u kojoj su oni meštri ceremonije i kao takvi najbolje prolaze u ovom spektaklu s puno verbalne pirotehnike i ponajviše dimnih bombi u čitavom tom verbalnom arsenalu.

Još bi nam trebalo da se stvarno mrze

Vjerujem, ali baš onako naivno dječački kako već djeca znaju čvrsto vjerovati, da su si čestitali i poželjeli sve najbolje jer smatram da bi bilo strašno živjeti u zemlji u kojoj se poglavice i na osobnoj bazi ne podnose. U kojoj jedan sanja o fizičkoj propasti onog drugog, a onaj drugi sanja o bolesti onog trećeg, dok treći čeka dan kad će onog prvog otpuhati vjetar, odnijeti voda ili mu jednostavno blokirati kočnice. Bilo bi strašno živjeti u iščekivanju momenta kad bi njihove niske strasti i nesnošljivost na osobnoj razini eskalirali u nepovratni proces nasilja među svima nama.
Stoga vjerujem da su meštri ceremonije ipak to učinili.

No, na stranu moje petparačke emocije i maštarije, čestitali si oni ili ne čestitali, nova godina nosi sa sobom dovoljno strašne stvari – evo, ona već na startu zahtijeva krajnju ozbiljnost svih aktera u političkom ringu – i povratak na pozicije s kraja prošle godine. Što bi neki rekli – nema stavanja, show must go on! Stiže, naime, deveti dan mjeseca prvog!

Boja fesa, dan eresa

Primijetili ste, već je krenulo – već par dana po medijima se sve vrti oko tog dana – slažu se priopćenja i upozorenja, nižu se savjeti i uvjeti, prizivi i pozivi, ignoriranja i anuliranja, filtriranje i maltretiranje…

Neće se čestitke za pravoslavni Božić ni pošteno primiti, neće se prasetina na stolu ni ohladiti, a već će krenuti prvo kolo novog turnira, nakon kojeg ćemo kao epilog, baš kao i u Premijer ligi, imati i dalje lošu infrastrukturu, još lošije suđenje, najlošije terene – i brutalno u pojam ubijenu preostalu malobrojnu publiku.

U zemlji nam je i previše grobova, na kalendaru nam je i previše datuma zaokruženo crnom ili crvenom – zgusnut je raspored i raspoređen je kroz čitavu godinu - i usprkos standardnoj priči o lošim terenima, lošem suđenju i lošoj infrastrukturi – uvjeti su ovdje zapravo idealni za igru!

Kopirati
Drag cursor here to close