Urbano, samo urbano

‘Ta će bola’ Unesco, sihire bacit?

Kolumna / Kolumne | 24. 05. 2017. u 07:23 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svakome imalo upućenijem u bosanskohercegovačku svakodnevnicu jasno je da je Mostar najsigurniji grad na svijetu, ovdje apsolutno nikada nećete posvjedočiti terorističkom napadu bombaša samoubojice.

Rekao bih čak da to jamčim svojim životom, ali kad malo bolje promislim, jamčiš životom da nećeš poginuti u napadu bombaša samoubojice – ili ću živjeti vječno, ili ću izgubiti. Ne znam što je od to dvoje gora sudbina po tipičnog Hercegovca s Neretve, s upljuvcima Iskonjica, Iščapljine i Izmostara.

Ali vjerujte, ne može ovdje biti terorističkih napada. Ne zato što ovdje postoji djevojka koja je voljela derneke ISIL-a, fešte su oduvijek bile zabavnije kod nekanonskih, ali miroljubivih derviša nego u ćelijama ISIL-a.

Ne zato što je MUP Hercegovačko-neretvanske županije postavio R&R na svaki kutak urbanih sredina (ne Rock and Roll, ne Rest and Relaxation, nego radar i rijaliti kamera), uostalom eno mjesecima svaki uposlenik javnih, što gradskih što županijskih i državnih institucija ulazi sa Španjolskog nelegalno u Cernicu, još nijedan nije uhvaćen na R&R. A ja u Vakufu svojevremeno dobio kaznu na 50km/h.

Strogo kozjim korakom

Ovdje ne može biti terorističkih napada jer jednostavno prije bi terorist slomio nogu hodajući u Mostaru cestom ili lafetu vozeći se istom, nego što bi stigao aktivirati eksploziv. A postoji bojazan da bi mu se teroristička napravica čak i prematurno aktivirala od vibracija, pogotovo radnim danom, dok rupe kopadu.

A sad još dolazi ta turistička sezona i prema dobrom običaju našeg Gradskog sela, već nema slobodnih taksi vozila veći dio dana, već se iz kafića čuje dovikivanje osoblja: “Pazi da ne padneš!” jer su stolovi nagurani do ruba pločnika pa je lako moguće dobiti potres mozga pijući kavu s vrhnjem, kad ti se stolica izvrne.

Već po ulicama iskaču ne panduri nego oni momci u smrdljivim sintetičkim majicama i fluorescentnim prslucima na kojima je nakačeno “P” i mašu kao da navigavaju zrakoplove u Zračnu luku Mostar. Već je krenula sezona proširivanja jednako i besmislenih i monumentalnih zidina vidljivih na Google Earthu ilitiga iz vaseljene, jer zamisli dočekat gosta u urednom hosteliću, bez radova, pomislit će da ti posao loše ide, da si rupčaga neka, tobe jarabi, božemprosti i pu-pu.

E, ali nemamo mi ni mjere ni zakonske regulative oko ovih ilegalnih bašči, konaka, odnosa broja stolica po glavi stanovnika i kvadratnom kilometru. Da je tomu tako, najbolje svjedoči svojevrsna uputa koja uokolo kruži – ne smiješ to tu da gradiš, ali budući da tuda nije prošao urbanistički i regulacioni plan, de ti zatemeljaj šta si mislio pa ćemo naći neku rupu u budućem planu.

Kome se onda, moj Sizife, ti žališ - guraj

U potpunosti razumijem zašto Unesco prijeti da će skinuti staru gradsku jezgru Mostara s popisa svjetske baštine. Svjetska se baština svela na kineske đinđe nalik suvenirima, ispijanje originalnih trećerazrednih talijanskih espressa made in Tuneđe i sjedenje na sivim ili zelenim (ovisno od lokacije u gradu) stolicama napravljenim od lima tako tankog da kroz njega prodiru i iks i oku vidljive zrake.

Ama, u potpunosti razumijem da je stara gradska jezgra pod federalnim nadzorom, a to znači da može biti jednako tako i pod carigradskim, jer dok dođe federalna inspeeeeekcija u nadzor pa dok oni nešto poduzmu, nikne nokat na onoj stvari. Jeziku, ne toj stvari. Ali svejedno.

Razumijem i da bi Grad nešto poduzimao da je stara gradska jezgra pod jihovim nadzorom, upravljali bi protokom sredstava, ukupljanjem, distribucijom, povratom zajednici, .... Ali to ništa nije! I što ćemo sad?

Ajd malo razuma, jel može? Ako je tvoj Grad, ako se kuneš u Zrinjski ili u Velež, u Šantića, u Eminu, u biskupa Čulu, ama u što god, onda razmisli što je bolje – da se svi iselimo put Irske i Njemačke i tamo konobarimo, ili to možemo i ovdje, možda čak i da gazdujemo.

Ne pitam ja da čistiš ulice što nisi isprljao, znam i da između dvije kante u Mostaru napraviš dnevni broj koraka na Google Fitu, ali ono, suzdrži se od svog ‘nutarnjeg seljakluka: jedan stol manje u bašči, jedan metar parkiraš dalje od kontejera ili zebre ili platforme za invalidska kolica, jednu zgužvanu kutiju cigareta zadržiš u džepu do sljedeće kante za smeće. A i godit će ti da putem, dok napraviš dnevni broj koraka na Google Fitu, iskašlješ katran iz pluća.

Kopirati
Drag cursor here to close