Klizna situacija

Radončić: svjedok i(li) pokajnik

Kolumna / Kolumne | 04. 11. 2016. u 08:50 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada Fahrudin Radončić govori o načinima na koji je funkcionirala - ili još uvjek funkcionira - ''bošnjačka državna mafija'', onda treba pažljivo slušati. Predsjednik Saveza za bolju budućnost, jedne od tri vladajuće stranke u Federaciji i članice, također vladajuće, koalicije na nivou države, ne samo što je svjedočio događajima unutar zatvorenog kruga moćnika bliskih obitelji Izetbegović, već je od njih, Oca i Sina, i sam odabran za pripadnika nove elite koja je nastala na razvalinama nekada emancipiranog i pristojnog, pa u dva rata – klasičnom i specijalnom, dakle unutrašnjem i kulturološkom - sa zemljom sravnjenog društva.

Davne 1993. godine vojna policija je zbog odavanja službene tajne, odnosno predaje povjerljivih dokumenata tabloidu ''As'', uhapsila šefa kabineta načelnika Glavnog štaba Armije BiH, Sefera Halilovića. On, taj šef, bio je Fahrudin Radončić i nikada nije procesuiran pred nekim vojnim ili civilnim sudom. Oslobođen je tako što je po njega u zatvor došao današnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, u to doba i formalno - direktor Zavoda za izgradnju grada; a suštinski - prvi saradnik svoga oca i najutjecajnija osoba u njegovom najbližem okruženju.

Nije to, naravno, bilo prvi i posljednji puta da njih dva demonstriraju ljubav iz interesa, već samo prvi...

Uz obilatu financijsku pomoć SDA, periodični ''Bošnjački avaz'' postao je ''Dnevni avaz'', a njegov osnivač i vlasnik je čari građevinskog biznisa otkrio podižući luksuznu zgradu – koju će kasnije prodati Hypo banci – na mjestu na kojem je gradnja strogo zabranjena; osim onima koji dozvolu dobiju od Bakira Izetbegovića! Takvih je bilo komada jedan. Imenom i prezimenom: Fahrudin Radončić.

Kada, dakle, Fahrudin Radončić danas govori o načinima na koji je funkcionirala - ili još uvjek funkcionira - ''bošnjačka državna mafija'', treba, recimo još jednom, pažljivo slušati, ali se i nadati da će mu iz usta izaći nešto što tokom dugogodišnjeg sukoba sa Bakirom Izetbegovićem – iniciranim Radončićevom ambicijom da postane bošnjački nacionalni lider - nije kazao ili objavio, potpisujući svoje tekstove u svojim novinama tuđim imenima. No, Radončić je, svjedočeći u procesu protiv Nasera Keljmendija u Prištini, samo ponavljao poznato, naglasivši kako iznošenjem detalja ne želi komplicirati političku situaciju u Bosni i Hercegovini?! U malo slobodnijem prijevodu: inicirati odluku SDA da sa njegovom strankom raskine koaliciju i nabije je nogom pravo u opoziciju.

Neupućenima je ono što je čelnik SBB-a kazao u kosovskoj prijestolnici šokantno. Svi koji su mazohistički pratili njegova izdanja i nastupe, međutim, ništa ekskluzivno saznali nisu. Osim da je, izgleda, shvatio kako se, kao rijetko kada u životu, preigrao u pokušaju da zauzme mjesto Malog princa zvučnog prezimena i usput sa sebe skine sumnje da je, kada je ono pomislio da je zbilja Bog u Sarajevu – upravo tako se predstavio jednom bankarskom menadžeru – odlučio preuzeti i božanske prerogative.

''Na sastanku koji se u maju 2007. godine dogodio u rotirajućem restoranu u Sarajevu Keljmendi je došao sa malim crnim koferom, rekavši da su Orić i on donijeli svoj dio novca. Lekić je Keljmendiju predao malu torbu marke Samsonite iz koje je ovaj uzeo veliku količinu novca i stavio je u svoj kofer. Radončić je izvadio novac iz zelene PVC kese i dao ga Keljmendiju koji je i ovu sumu dodao u svoj kofer'', piše, pored ostaloga, u optužnici protiv narko dilera ca crne liste američke agencija DEA, Nasera Keljmendija, na čijem je suđenju Radončić svjedočio. Uzgred, Orić je – Naser Orić, bivši zapovjednik odbrane Srebrenice, Lekiću je ime Ekrem, nekada je bio direktor SDP-a BiH, te ostao dugogodišnji Radončićev prijatelj, a prikupljenim novcem je, prema navodima tužitelja na Kosovu, plaćeno ubistvo Ramiza Delalića Ćele, sarajevskog ganstera sa povremenim angažmanima u obavještajnom podzemlju i dobrim vezama sa istim onima uz čiju je pomoć nekadašnji crnogorski novinar postao bošnjački Berlusconi, dakle ocem i sinom Izetbegović.

Nekada goropadni stranački čelnik i bivši medijski mogul, zvučao je na Kosovu kao svjedok pokajnik, ali se nije znalo zbog čega se tačno kaje: zbog toga što je Izetbegovića pokušao uništiti prije nego je ovaj izgubio moć kojom može žestoko uzvratiti ili zato što je zaboravio kako je od prvog dana svog uspona u neraskidivoj vezi upravo sa o onim o kojem je opet i nakon dugog, iscrpljujućeg rata, ovisan. I kao politički faktor i kao građanin kojeg čeka sarajevsko suđenje na kojem neće biti svjedok, već optuženi za ozbiljna krivična djela, dok će Bakir Izetbegović proces pratiti iz publike i navijati. Samo je pitanje za koga: tužitelja ili optuženog.

Kopirati
Drag cursor here to close