PRinc

Bakire, izdrži!

Kolumna / Kolumne | 12. 04. 2017. u 08:04 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Davno sam naučio da postoje barem dvije strane svake istine. To je ono što zovu “neka se čuje i druga strana” kada govore o osnovnim funkcijama informiranja, mada, znate i sami da ne postoje dvije istine. Istina je uvijek samo jedna, međutim, postoje naši privatni interesi koji oblikuju viđenje stvari.

No, evo nekih domaćih dvostrukih istina. Izgradnja autoceste na koridoru Vc navodno je zapela zbog neusvajanja akciza, međutim, do prije nekoliko dana uvjeravali su nas da je sve riješeno za pitanje dionice Zvirovići-Buna, ali svejedno, ni radova ni ceste ne vidimo. Kad ja to kao mali glupi čovjek slušam, razumijem da smo popušili autocestu.

Kada se priča o Todoriću i njegovim financijskim poteškoćama, u Hrvatskoj je istina da je Agrokor u velikim problemima, tako nas barem uvjerava premijer Plenković, dok je kod nas istina da Konzum ne propada i da nema nikakvoga straha, tako nas, naime, uvjerava premijer Novalić. Kad ja to kao mali glupi čovjek slušam, razumijem da ima neki debeli razlog što je Antonio Treći pobjegao pred ovim našim Ramljakom, a vjerujem da nije jer para ima na bacanje.

Kada se priča o samovladi lokalne samouprave, jedna je istina da Ljubo sam donosi proračun. Druga je istina da Fuad sam donosi proračun. Kad ja kao mali glupi čovjek slušam vijesti, razumijem da nije dobro da čovjek provodi samovolju.

Tri problema – istina jedna, nije li tako uvijek

Tri nasumično odabrana problema, moglo ih se nabrati stotinu. Jedna istina, druga istina, s koje god strane da pogledaš problem, istina je drukčija. Međutim, jedna je poveznica svih gore nabrojanih problema. Svi ove različite istine vrte se oko poslušnika, odnosno neposlušnika jednog te istog političara. Nije, bolan Dragana, o hrvatskome članu tročlanog sam prošle hefte, sad govorim o princu Riđobradom.

Problem, vjerujte, nije u Bošnjacima kao takvima. Bošnjaci su iz Jugoslavije izašli s idealima, dijelom su se ideali razbili, dijelom su se učvrstili, s vremenom su Bošnjaci dobili sve uobičajene društveno političke tokove: i centar i demokrate i ljevičare i desnicu. Nije, znači, kao kod Srba, društvena polarizacija na crnog Milu i sve ostale bijele miševe. Nije jednoumlje kao u Hrvata all we are is just another brick in the wall.

Problem je u balans-štangi, osobi oko koje se sve vrti. Središte treba biti čvrsto, snažno, fokusirano, da klizi, to zna svaki čovjek koji je ikad u ruci držao kuglasti ležaj ili svaka kuća kojoj je semering o’šo na vešmašini.

No, nevjerojatno je da okosnica beha politike, Riđobradi, svakog tjedna odašilje drukčije, nerijetko dijametralno suprotne signale. Čas balansira Radončića, čas se svađa s njim, čas šuruje s Draganom, čas se ‘vaćaju za vratove oko kladionica poput djece oko Panini sličica. Čas prijeti ratom s Milom, čas mu nateže... ne nateže mu TO, nego akcize. Ne mogu vjerovati da parafraziram Ahmetovića pa kažem, ako MMF aranžman i put u Europu ovise o akcizama, pa daj da ih astronomski podignemo, da na ljeto baš svi, svi (a ne samo H komponenta) možemo na godišnji kao građani Europske Unije!

Sabura, brate, sabura!

Čitava regija se divi Vučićevom uspjehu, kako je uspio privoliti i dio srbijanskih manjina da glasuju za njega. Čovjek očito poznaje drevne istočnjačke metode za unaprjeđenje vladavine: sabur, kontemplaciju i pet grama apaurina, to se vidi iz svakog njegovog govora, iz svakog njegovog inervjua.

S druge strane, prisjetimo se kako je međusobno vjenčavanje potomaka habsburške loze po Europi dovelo do dubokih promjena i konačnog raspada klasičnog uređenja u dvama velikim ratovima. Malo trknuta habsburška djeca došla su glave habsburškoj kruni.

Ja kao mali glupi čovjek, kraktovidan (imam i papir za to, i naočale čak nosim, nije iz mode, iako mi dobro stoje), vidim samo jedno: da naš potomak oca suvremene Bosne i Hercegovine treba mrvicu proučiti drevne istočnjačke legende o dobrom vođi: Bruce Leeja, Jackiea Chena i Kung Fu Pandu. Malo čalabrcnuti, malo sabura i malo zauzeti neki konkretan i stabilan stav kud goni – ova nas njegova decentraliziranost razbuca uzduž i poprijeko. Ako ne vjeruje, neka se osvrne na stanje unutar SDA, svakog mjeseca drugi sastav članstva.

Kopirati
Drag cursor here to close