Jadni krpeni krokodilčić

Ah, svi ti naši međuljudski (p)odnosi

Kolumna / Kolumne | 28. 04. 2016. u 07:04 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Duško Radović je svojevremeno rekao da je početak svakog međuljudskog odnosa – da opereš noge! Dodao bih da su naredna dva koraka – da opereš zube i plakneš se ispod pazuha. Te tri naizgled jednostavne radnje  su zapravo temelji svakog uspješnog međuljudskog odnosa, jer, priznajte,  teško je podnositi nekoga kome noge smradom kolju za nos, tko ubija iz usta poput kakve aždaje i onoga koji čim podigne ruke kontaminira okolinu k'o Natronka iz Maglaja.  Ama, hajde da budemo iskreni – među nama ima onih koji su k'o ona brzopotezna kava iz vrećice – tri u jedan! I nije ih mali broj. Ako te ne razoružaju nogama, dočekaju te ustima ili ti jednostavno mahnu pred nosom.

Da, reći ćete da je teško biti savršen, ima dana kada jednostavno smrdite, ne stignete se odati higijeni, ali baš u tome je caka – treba pokušavati, treba biti uporan, treba raditi na sebi, ne razlikuje se to mnogo od duhovne vježbe ili nekog drugog vida samopomoći. Ne mogu se međuljudski odnosi izgraditi tek tako, sami od sebe, naprotiv – mora se naporno raditi, treba prijeći u naviku. Uostalom, radi se o vašem imidžu, o vašem prikazu prema okolini.

Smradna grupa za implementaciju

Nažalost, kod nas ima dosta onih koji misle da sve te mane i smradove lako prekrije jedan solidan švapski auto, onaj veliki paket žvakaćih, dezodorans ili markirana košulja, baš kao da jadni krpeni krokodilčić  tjera smrad pod pazuhom. A neki ne želeći vidjeti kako sami smrde nabace kvalitetne cvike za sunce, pa se smješkaju k'o zavjesu od azbesta da su spustili oko sebe.

Kao što vjerojatno znate, u nas su međuljudski odnosi jedan veliki problem. Mi godinama ovdje nikako izgraditi međuljudske odnose. Koji god glavešina da se javi, bio svjetovni ili duhovni, on će se referirati na narušene međuljudske odnose i plasirati zaključak kako treba raditi na njima. I stranci nam stalno govore kako moramo povratiti međuljudske odnose, naporno raditi na uspostavi istih, ali nitko, ni domaći, a ni strani ne daju neki konkretan recept za međuljudski odnos. A ni čuti da lijepo kažu – ljudi, građani, narodi, perite noge, perite zube i perite se barem ispod pazuha! I nije čudo da su nam zato međuljudski odnosi nikakvi, da smo si stranci, da bježimo svak' na svoju stranu…

Kruha i smrada!

Karikiram? Pretjerujem? Pa, ako ćemo graditi od temelja, onda moramo tako. Kako prići jedni drugima u iskren i pošten zagrljaj ako smrdimo? Hoćemo li baš svaki put računati na to da će onaj drugi aktivirati lijep odgoj pa prešutjeti to što se umalo nije onesvijestio u našem prisustvu, a onaj šećer i vodu što je zatražio nakon kraćeg razgovora s nama pravdati naglim padom tlaka? Hoćemo li očekivati da se drugi zeleni zbog nas ili da drugi pomodri jer mi smrdimo? Treba li se netko drugi crvenjeti zbog nas samih?

Zato pozivam da krenemo u ovoj zemlji od samog temelja i krenemo graditi međuljudske odnose  održavanjem i čišćenjem samih sebe. Očistimo li se svi pojedinačno, možda i imamo neku šansu. Vjerujte, ne pretjerujem ako kažem da su nam međuljudski odnosi zatrovani k'o da je ovuda prošao radioaktivni oblak iz Černobila, s tim da je oblak samo naš, nije stigao odnekud. Znači, krenimo…a znate kako ide s takvim stvarima…svaki veliki put kreće prvim korakom. Čistom nogom, molim lijepo! I ne mašite na polasku ako se niste plaknuli pod pazuhe.

Kopirati
Drag cursor here to close